Dinamovu upravu čine dvije dame i jedan predstavnik “grubljeg” spola. Vlatka Peras predsjednica je uprave, a članovi su Amra Peternel i Krešimir Antolić. Amra Peternel još je ponešto i bila u medijima, Antolić malo više, pa nam je u fokusu predsjednica.
Kako se nosite s ovom velikom promjenom, od žene iz sjene do prve dame kluba, osjećate li se vidljivijom ili izloženijom?
– U svakom slučaju izloženijom. No, za mene je velika promjena nastupila još 1. siječnja 2016. godine, tada sam imenovana članicom uprave kluba. Promjena je bila zbog razine odgovornosti, u klubu sam 21 godinu i mislim da mi je rad u klubu olakšao adaptaciju na novo radno mjesto.
A izloženija jesam, no s time nemam nikakvih problema. Mislim da se u životu sve događa s razlogom, vjerujem da sam i ja došla do ove pozicije s razlogom, a ovo mi je i veliki izazov.
Vi koji ste dulje ovdje znate da sam prošla sve faze rada u ovom kompleksnom klubu. I sigurno je, ako nemaš emocije, ovdje ne možeš raditi, nije ovo posao od 9 do 17 – smije se predsjednica uprave.
Za Zokijev sam povratak
Dobre ste volje, možda sad jedno pitanje koje vas neće nasmijati.
– Nemam ja problema ni s jednim pitanjem – prekinula je uvod predsjednica uprave.
Dakle, koliko se savjetujete sa Zdravkom Mamićem, zovete li vi više njega ili on vas?
– U posljednjih 15 godina Dinamo je u svom sportskom, poslovnom i organizacijskom dijelu prošao jedno od najuspješnijih razdoblja u povijesti. U temeljima tih uspjeha je i Zdravko Mamić.
I nemojmo zaboraviti, kad je klubu bilo teško, pred stečajem, nije bilo baš puno ljudi poput predsjednika Barišića i Zdravka Mamića koji su bili spremni pružiti ruku spasa. No, Mamić i ja i dalje, kao i do sada, imamo korektan odnos. Držim da su njegove zasluge ogromne i ova sezona, jedna od najuspješnijih u povijesti kluba, rezultat je dugotrajnog rada. Da, često se čujemo, ali ne vodim evidenciju tko koga više zove. Današnja uprava operativno vodi ovaj klub.
Koliko ste puta bili u Međugorju, na brdu ukazanja ili u “vili ukazanja”?
– Haha, nisam previše puta bila u “vili ukazanja” jer jednostavno ne stignem.
U Dinamu ste više od 20 godina, prošli ste vrijeme Canjuge, Zajeca, Mamića...
– Sad vas sigurno zanima čija sam zapravo, haha. Bila sam mlada i puna entuzijazma kad sam se u Dinamu zaposlila, možda sam si tada dopuštala neke stvari koje danas ne bih. No, uvijek sam slušala sebe, volim biti izravna i otvorena.
I kad pitate zovem li ja više Zdravka Mamića ili on mene, onda na to pitanje želim otvoreno i odgovoriti. Imam svoj stav, spremna sam saslušati, ali stav teško mijenjam. Znam da drže da sam bahata i jezičava, ali ne dam na sebe.
Naravno da sam imala i kikseva tijekom tih godina u Dinamu, kad bih reagirala emotivno, ali iskustvo čini svoje. I kad sam dobila ovu ulogu, bila mi je to velika čast. I znam da je odmah bilo priča da će me se gledati kao Mamićevu tajnicu. No, znam svoju vrijednost, ne mislim da sam Bogom dana, ali prošla sam sve u ovom klubu, godinama sam bila tajnica. Imam 42 godine i znam što mogu i što ne mogu.
Razgovarali smo o Zdravku Mamiću, sad je na redu brat mu Zoran, možda se vrati u Dinamo?
– Naravno da sam za to da se vrati. Ali, reći ću vam jedan detalj. Volim za sebe reći da nemam problema s procjenama ljudi, a mislim da sam Zorana podcijenila.
Gledala sam na njega malo drukčije i iznenadilo me kakve je uspjehe ostvario, valjda zato što ga se sjećam kao igrača. Bilo mi jako žao kad je odlazio iz Dinama, a sad mislim da mu je to bio dobar potez, prošao je proces dokazivanja sebi, bratu i svima, eto i meni, haha. To sam mu i rekla pa se smijao.
Gledate li nogomet inače, izvan Dinama?
– Da, ali ne pratim sve, volim gledati utakmice, volim englesku ligu. Nije da nemam što raditi, ali čistim i kuham doma pa si upalim usput utakmicu.
Kako gledate na odnose Dinama i Hajduka?
– Godinama sam slala čestitke Hajduku kad bi osvojio trofej i, kada su me neki pitali zašto, odgovorila bih: “Zato što smo gospodski klub”.
Na Poljudu nisam znala što će me dočekati, govorili su mi da će me vrijeđati, da mi neće biti ugodno. Sjela sam u prvi red, nikoga nigdje i polako svi dolaze. Stiže i Brbić, pozdravimo se srdačno, sve je prošlo O. K., čak se jedan gospodin htio slikati sa mnom.
Mislila sam da se zafrkava. Vidjela sam se s Brbićem i u Zagrebu, normalno smo se pozdravili. Ne smijemo zaboraviti loše stvari koje smo doživjeli, ali ne treba se time trovati. Gdje je problem da se krene u nove razgovore? – zaključila je Vlatka Peras.
Maksimir nas muči
Amra Peternel zadužena je za marketing, međunarodne poslove i licenciranje pa nas je zanimalo što je marketinški Dinamu donio sjajan rezultat ove sezone.
– Napredujemo, rastu nam prihodi od prodaje ulaznica, suvenira i od prihoda od sponzora. Efekte ćemo već vidjeti, no prihod od sponzora dosad je u odnosu na prošlu sezonu porastao oko 20 posto, a prihod od prodaje porastao je 44 posto.
Uefa ne “voli” Maksimir.
– Dobili smo licenciju za novu sezonu, ali problema je mnogo i Uefini delegati šalju nam inspekcije, stalno smo na granici i provlačimo se kroz ušicu igle. Uefa nam daje na znanje da je nekomforan, neodgovarajući, nema dovoljno sanitarnih čvorova, nema krova, dovoljno parkirališta, pada kamenje, prozori.
Dinamo je u stadion, koji je gradski, uložio oko 85 milijuna kuna da bi malo zadovoljio kriterije jer, objektivno, sramimo se. I svjesni smo da će doći trenutak kad će nam reći da više ovdje ne možemo igrati – kazala je Amra Peternel.
Član uprave, među ostalim zadužen i za sigurnost, jest Krešimir Antolić, kriminalist po profesiji i bivši policajac s nagrađivanom karijerom. Dinamo je ove sezone još kako kažnjavan zbog izgleda navijača.
– Pokušat ćemo animirati navijače da ne plaćamo tolike kazne, da taj novac usmjerimo u humanitarne svrhe. Iako to nije naša isključiva naša odgovornost, nego i policije. Dakle 311.000 eura platili smo Uefi i imali smo dio praznih tribina, a u Hrvatskoj je dosad plaćeno oko 350.000 kuna. Imamo s jedne strane nikad bolju sinergiju navijača, momčadi i trenera, a s druge nikad nismo bili toliko kažnjeni – veli Antolić.
Što je s maksimirskim stadionom?
– Sami ne možemo ništa, naš partner za to je Grad Zagreb i zasad smo se usuglasili da Dinamo ostaje u Maksimiru, a opcija je da se gradi novi stadion.
Dinamo se napada sa svih strana, od udruge “Dinamo, to smo mi” do nekih koji bi navodno željeli preuzeti klub.
– Još uvijek smo tu, dobro se nosimo s time. Sva naša tijela imaju odgovarajuće nove mandate, isključujem mogućnost kupovanja jer preoblikovanje nije zaživjelo. Ne vjerujem da bi se netko u 2019. godini, u Europskoj uniji, usudio otimati Dinamo ilegalnim metodama.
Kakav je vaš stav o udruzi “Dinamo, to smo mi”?
– U svijesti ljudi u klubu ta udruga ne postoji. Nikada nismo dobili odgovor koliko to oni članova Dinama predstavljaju, jednom se spomenulo njih 500. Dinamo ima oko 11.800 članova, što znači da oni zastupaju manje od pet posto članova.
Zatim, ne postoje za nas jer lažu ili govore poluistine, šire insinuacije. Prihvaćam različite stavove, ali njih ne možemo prihvatiti iz navedenih razloga. Držim da se zalažu za model kao što je “Naš Hajduk”, a mi ne želimo biti Hajduk ni u poslovnom ni u rezultatskom smislu jer smo vidjeli kako izgleda kad volonteri ili aktivisti žele upravljati klubom.
A model upravljanja Dinamom prihvaćen je u gradskim i državnim tijelima, a što se to nekome ne sviđa, nije naš problem. Neka promijene zakon, mi ćemo onda primijeniti što nam zakon nalaže. (rj)•
Vlatka, kad je Hajduk osvojio svoj zadnji trofej Vi ste još bila djevojčica.......