Legendarni Hajdukov branič Zoran Vujović (62), nimalo se ne ustručavajući, među najboljih deset nogometaša uvrstio je čak šestoricu iz Hrvatske lige, pa čak i jednoga hajdukovca iako je iza bijelih teška, mučna godina. Bio bi u Zoranovu izboru i još jedan iz domaće lige, i to visoko plasiran, Arijan Ademi, da pravila ovoga izbora to dopuštaju. Naime, Ademi ne nastupa za hrvatsku, nego za sjevernomakedonsku reprezentaciju.
Oko najboljega u 2020. Vujović nije imao dvojbe.
– Fascinantno je koju razinu izvedbe Modrić drži u tim godinama i još uvijek vuče Real Madrid. Za njega i dalje vrijedi ona; kada igra Luka, igra i Real. I ja bih, kao trener, uvijek radije imao takvoga igrača od 35 godina u momčadi nego 22-godišnjaka. Luka je general koji je prošao ratova i ratova, ima ogromno iskustvo, a malo je igrača koji imaju takvu glavu. Kada vas vaši suigrači hvale, znajući da su uz vas bolji, to je najveće priznanje koje možeš dobiti – kaže Zoran Vujović, iznimno elokventan, britak i nadasve ugodan sugovornik koji će vas u svakom odgovoru osloviti s – gospodine.
O Primorcu radije ne bih...
Okrenuli smo se Hajduku, klubu za koji je Zoran sentimentalno vezan i čiji ga porazi nikako ne ostavljaju ravnodušnim. Kako biste ocijenili rad Bore Primorca, bio vam je trener nekada u Cannesu, bili ste i suigrači u Hajduku, pitali smo Vujovića.
– Primorac je osoba o kojoj ne bih volio puno govoriti jer mi je kao trener ostavio dosta ožiljaka u životu – kazao nam je Vujović i nastavio:
– Ono što je Hajduk nedavno demonstrirao u Varaždinu bilo je sramotno. I zahtijevalo je reakciju trenera već u poluvremenu. Pazite, ja sam dobar ko kruh, a da sam trener, u tom se trenutku ne bih libio potući s nekim igračem u svlačionici, samo da ih razdrmam, da izazovem njihovu reakciju. Pa ja sam jednom, kada sam bio trener u Maroku, u poluvremenu utakmice šakom probio ploču od bijesa, krv mi je tekla! Vjerujte, da trener Hajduka u Varaždinu zgrabi nekoga od svojih igrača za vrat, nitko mu ne bi mogao ništa prigovoriti.
Je li Primorac onda uopće trener za Hajduk?
– Hajduku treba trener kao što je Matjaž Kek, kojega obožavam. On je trener koji donosi disciplinu, odlučnost, kod kojega nema popusta ni za koga, a ima viziju i znanje. No, nije Hajdukov problem u trenerima, pa ni u Primorcu, problem je već godinama loša selekcija igrača. Evo, ne znam kako je u Hajduku završio bugarski stoper Dimitrov, koje su to njegove kvalitete. Nit’ je brz nit’ je skočan. Ja bih radije uvijek u momčadi radije trpio mladoga Vuškovića, koji će i pogriješiti, ali barem znam da ću razvijati talentiranoga dečka. Ma, Hajduku treba metla, nova selekcija igrača i početak od nule. Pa neka se nova momčad gradi 2-3 godine, bolje i tako nego nova agonija – ističe Vujović.
Znali ste se požaliti kako vas vaš klub nikada nije pozvao, ponudio vam da se uključite i pomognete?
– Srce me boli zbog toga, ali ne žalim se. Promatram sve sa strane, meni je dobro i ovako – kaže rezignirano Vujović.
Na kraju, prisjetili smo se i Diega Maradone, genijalca bliskoga Vujovićevoj generaciji protiv kojega je naš sugovornik jednom i igrao. Je li vas pogodio Diegov prerani odlazak?
Maradona je najveći ikada
– Diego je, nažalost, platio cijenu svoga burnoga života. Baš sam jednom s prijateljem diskutirao o Maradoni pa sam kazao kako taj čovjek nikada, poput na primjer mene, nije u svom životu odmarao od 2 do 4 popodne. On je donosio novac, a kad si takav, onda ti svi žele biti blizu. Diego je kao mlad došao u osinje gnijezdo u Napoli, tamo je zastranio prepustivši se opijatima, i to je bila zaista tužna priča. No za mene je Maradona najveći svih vremena, jer je uspio jedan mali klub, koji nikada nije bio prvak, s ne baš sjajnim suigračima dovesti do dva naslova prvaka pokraj mnogo moćnijih klubova – tvrdi Vujović.
Jednom ste igrali protiv njega, kao nogometaš Bordeauxa u studenome 1988. godine u 3. kolu Kupa Uefe. Maradonin Napoli izbacio je tada Francuze sa 1:0 i 0:0.
– Trener nam je bio Aime Jacquet i bio mi je najavio kako ću biti zadužen za Diega pa sam se danima pripremao za tu zadaću. Znao sam da se ni jednoga trenutka na terenu od njega ne smijem odvojiti ma ni dvadeset centimetara, ili sam u suprotnom gotov! Bilo mi je važno da se ne osramotim pa sam u svakom trenutku utakmice čvrsto stajao uz njega, tijelo uz tijelo. Ma glava me boljela za vrijeme utakmice koliko je sve to zahtijevalo koncentracije. Uspješno sam to odradio, Maradonu nisam nijednom udario, bio je neprimjetan u toj utakmici, a ja sam u L’Équipeu bio ocijenjen četvorkom, a najviša ocjena bila je pet. Poslije utakmice zamolio sam ga da razmijenimo dresove i rado je pristao.
Kako ste u 2020. godini doživjeli nastupe hrvatske reprezentacije?
– Dalić radi dobar posao, nema mu se što prigovoriti. Nakon SP-a u Rusiji, na kojemu smo blistali, izbornik je morao uvoditi nove igrače, njih 7-8, bio je prisiljen graditi novu momčad, a rezultat nije pritom znatnije trpio. Možemo biti zadovoljni što smo dobili nekolicinu igrača na koje se možemo osloniti. E sad, što će donijeti Europsko prvenstvo, to je jedna sasvim nova priča, nepredvidljiva. Tu odmah zaboravite drugo mjesto na svijetu, ono nam u ljeto ove godine više ništa neće značiti jer ćemo biti pred novim ogromnim izazovom – zaključio je Vujović. Gospodin Vujović!
Takav drek se sa bagerom čisti a ne sa metlom...