Fra Mišo Sirovina na intervju je u središte Rotterdama došao – biciklom.
- Živim u obližnjem mjestu Bergschenhoek, udaljenom 12-13 kilometara. Do Rotterdama treba mi oko 45 minuta vožnje. Imao sam dvije operacije na srcu, pa mi je vožnja biciklom preporučena. A iako je velika vrućina, vozim se kroz šumu, pa mi nije tako naporno – priča fra Mišo, jedini hrvatski svećenik u Nizozemskoj.
Rođen je 1980. godine u Kotor Varošu u BiH, a posljednjih je sedam godina u službi u Hrvatskoj katoličkoj župi sv. Nikole Tavelića i sv. Antuna Padovanskoga u Rotterdamu. Fra Mišo putuje doslovno po cijeloj Nizozemskoj i održava sve vjerničko-pastoralne aktivnosti.
Kotor Varoš inače je mjesto iz kojega potječe obitelj reprezentativca Matea Kovačića.
- Poznajem Stipu Kovačića, Mateovoga oca, iz istog smo sela, Podbrđa. Moja baka je djevojački Kovačić. Sestra župnika iz Kotor Varoša udana je za jednoga Stipinoga brata, Mateovoga strica. Matea nisam upoznao, ali budući da smo obiteljski povezani, poprilično ga dobro znam – nastavlja Fra Mišo.
Koliko vam znači dolazak Hrvatske u Rotterdam?
- Kad se Hrvatska plasirala na Final Four, nastala je velika euforija kod naših ljudi. Ma svatko je pitao – hoćemo li na utakmicu? Jasno da mi je drago da su tu, to je prilika da odem na utakmicu. Odavno već nisam gledao našu reprezentaciju uživo.
Na web-stranici Župe stoji da u Nizozemskoj živi 15 tisuća Hrvata?
- Točno, a izravan kontakt sa crkvom ima do tri tisuće naših ljudi. Problem je u mlađim generacijama, onima koji su rođeni ovdje, malo njih ima hrvatsku domovnicu. Oni pokreću proceduru dobivanja hrvatskih dokumenata jedino ako se žele vjenčati u Hrvatskoj. Tako većina njih ovdje imaju veze s Hrvatskom, Hrvati su, a nemaju domovnice. Inače, katolička zajednica ovdje postoji 52 godine, i ne znam koliko će još dugo postojati, s obzirom na spomenute trendove i utjecaje. Nekako mi se čini kako uspjesi naših sportaša još uvijek utječu da se naši ljudi s njima identificiraju i zbog njih osjećaju pripadnost Hrvatskoj – kaže fra Mišo pa nastavlja:
- Kada sam bio dijete, meni je Dražen Petrović bio idol, kasnije Goran Ivanišević, pa Ivano Balić, sada Luka Modrić. Tako i neka djeca ovdje imaju tu potrebu. Ali, čest je slučaj i da dijete jednoga Dalmatinca ovdje, umjesto da osjeća pripadnost Hajduku, ono navija za Feyenoord. Tu si nemoćan. Premalo je ovdje naših društvenih događanja, sve manje naše djece govori hrvatski, mlađe generacije naših čak nemaju potrebe ići ni na odmor u Hrvatsku. Radije idu na primjer u Španjolsku...
Koliko ima katolika u Nizozemskoj?
- Zemlja broji oko 17 milijuna stanovnika, a više od četiri milijuna su katolici. U Nizozemskoj je sedam biskupija, a ja držim mise u njih pet. Godišnje krstim oko dvadesetero djece, dok je prvopričesnika ove godine bilo 37.
Idete li na sportske događaje?
- Bio sam nedavno na rukometnoj utakmici Nizozemska – Hrvatska u Eindhovenu, gledao sam naše odbojkaše u Arnhemu, gledam nekad i nizozemsku nogometnu reprezentaciju.
Kako nas doživljavaju Nizozemci u sportskom smislu?
- Nizozemci sebe smatraju velikom nogometnom nacijom. Ona je stvorila neke čudesne igrače. Mi u posljednjih 25 godina govorimo o Hrvatskoj na visokoj svjetskoj razini, ali treba uzeti u obzir i da su Nizozemci također od 1998. godine tri puta bilu u polufinalu Svjetskog prvenstva. Ima kod njih pozamašne doze respekta prema nama, općenito prema Hrvatima. Mene na primnjer jako respektiraju. Ja živim u nizozemskoj katoličkoj župi i moj odnos s tim ljudima izvanredan je, prekrasan. Imam i odličan odnos s ovdašnjim biskupom. No, postoje i pojedinačne situacije koje ukazuju na neke problematične stvari; ako me primjerice godišnje tridesetak naših ljudi pita za pomoć oko smještaja svoje djece, studenata koji dolaze iz Hrvatske, to ukazuje na to da domaći ljudi ovdje imaju neki otpor Hrvatima. Kao da nemaju povjerenja u naše ljude.
Jeste li prepoznali da naša nogometna reprezentacija promiče važne vrijednosti, poput skromnosti i poniznost koju izbornik Dalić oduvijek zagovara?
- Teološki diskurs kaže da kada netko za sebe pomisli da je skroman onda je to pokazatelj da je ohol. Ma naravno da mi je drago da reprezentacija promiče kršćanske vrijednosti, mi smo ipak kršćanski orijentirana nacija, i onda - s obzirom da su sportaši najveći ambasadori našega identiteta - jako je lijepo da su takvi njihovi temelji. Međutim, baš sam to propovijedao: ako je netko jako uspješan, onda on nužno mora malo rasti, i u svojim, i u tuđim očima. Tada je teško ostati pribran i pri zemlji. U tom smislu hrvatska je nogometna reprezentacija najviše postigla, kao i vaterpolska, i rukometna, vjerojatno i stoga što je dovoljno respektirala suparnika, ali i i bila svjesna svojih limita.
GALERIJA Modrić donio odluku o budućnosti o vatrenima. Dalić: Tri godine pričao da objavljujete sastav protiv nas
Je li u vašim očima izbornik Dalić ostao skroman i čvrsto na zemlji?
- Iz njegovih nastupa vidim da ne želi sebe isticati, stavljati u prvi plan, jako poštuje svoje igrače. No, da bih o nekome zaključio to što ste me pitali, trebao bih ga osobno poznavati. Izborniku Daliću možda nekada nedostaje samokritičnosti. Nekada mi navijači nismo baš zadovoljni taktikom ili kako smo igrali. Mi smo na Svjetskom prvenstvu osvojili broncu, a nismo baš sve utakmice najbolje igrali. Inače, tu pravu dozu skromnosti uočavam kod Luke Modrića. Predivno mi je vidjeti kako se on i u ovim godinama svakome uspjehu, golu, pobjedi veseli poput djeteta. Na isti način doživio sam i Rakitića.
Kako doživljavate nizozemsku reprezentaciju, njihovu publiku, nacionalni naboj?
- Oni kao velika nogometna nacija idu na Svjetsko prvenstvo na kojemu sve ispod četvrtfinala smatraju neuspjehom. Mi to – bez obzira što imamo velike rezultate – ne možemo reći. Nizozemci u reprezentaciji imaju strašna imena, ali opet nas jako respektiraju. No, ovdje se klub navija posve drugačije nego za reprezentaciju. Znalo se ovdje govoriti i o klanovima unutar njihove reprezentacije, pa je onda neki možda drugačije gledaju. Međutim, kada igra Nizozemska, 98 posto ljudi na tribinama je u narančastim majicama. Oni nisu bučna i žestoka publika, više kazališna, pa je primjerice jedna mala skupina Velšana na stadionu De Kuip bila bučnija i uvjerljivija od svih Nizozemaca. Nizozemska naravno očekuje da osvoji Ligu nacija, s obzirom da 1988. nisu ništa osvojili.
Vidite li Hrvatsku u finalu Lige nacija?
- Bit ću na utakmici u u srijedu i bio bih preponosan kada bi se to dogodilo! U tom slučaju možda bi netko od delegacije HNS-a mogao doći i na misu koju ću služiti u nedjelju u 11.30. Tom ćemo zgodom imati i proslavu u povodu blagdana Svetoga Ante.
Fra Mišo prije dolaska u Nizozemsku bio je na službi u župi Vidoši u livanjskom kraju, četiri godine.
- Livnjaci većim dijelom navijaju za Hajduk. I ja sam hajdukovac – naglašava fra Mišo.
VEZANI ČLANCI:
Kako kao hajdukovac gledate na slučaj Livaja?
- Meni je najprije žao što mi nemamo onoga prvoga pravoga napadača, onoga za kojega smo sigurni da će biti u prvih 11. Livaja ima u sebi nešto mangupskoga, s druge strane odličan je igrač, osobito za Hrvatsku ligu, ali mi je istodobno žao, jer nekada treba biti manji od svoga ponosa. Zašto se uopće upušta u te neke konfliktne situacije? Možda je tamo u Rijeci cijela logistika reprezentacije trebala drugačije djelovati, pa i sami igrači, da su ga spriječili da ode do te tribine. Dojam je da nisu djelovali kao jedno. A svatko će danas viknuti nešto protiv tebe. Gdje bismo došli kada bismo se obazirali na sve to! - ističe fra Mišo.
Pratite li Hajduk, volite li otići na Poljud kada ste u Hrvatskoj?
- Ne pratim više toliko Hajduk. To je zbog nekih stvari koje se događaju u nogometu, nacionalističkih ispada publike. Pa nekada se to događalo čak i reprezentativcima. Bio sam nedavno na rukometnoj utakmici, i onda naši navijači započnu tu neku pjesmu s prizvukom NDH, a ja ne pripadam tom svijetu, niti želim pripadati. I to pjevanje započne netko tko o tome vremenu uopće nema pojma! Generalno, smetaju mi te prizemne stvari. Iz tih razloga čak se plašim da ću jednoga dana prestati i gledati hrvatsku nogometnu reprezentaciju – zaključio je fra Mišo Sirovina.
Fra Mišo “ ne pripada tom svijetu” a kojem onda pripadaš čovječe božji?