Na prilično hrabar potez, koji im ne diže popularnost, odlučili su se Cibonin direktor Domagoj Čavlović i sportski direktor Marin Rozić. Zasigurno svjesni da će to u hrvatskim košarkaškim krugovima izazvati izvjesno negodovanje, ipak su se odlučili za trenera iz Srbije. I to ne nekog trofejnog, poput Obradovića ili Pešića, jer si takvog klub ne može priuštiti, nego široj sportskoj javnosti nepoznatog Vladimira Jovanovića.
Osim hrvatskih trenera, negoduju i Cibonini navijači, no njih, sukladno epidemiološkim mjerama, na tribinama ionako nema, pa će Jovanović dobiti prostora i vremena da u miru počne raditi svoj posao, bez negodovanja navijača. A zna se da većina Ciboninih navijača nije zadovoljna načinom na koji se proteklih godina vodi taj nekad slavni klub pa 36-godišnji srbijanski stručnjak iz Mladenovca ima priliku izbjeći da bude kolateralna žrtva tog nezadovoljstva.
Posvećen, zna s igračima
Kada smo se kod srpskih novinara, a zvali smo ih šestoricu, raspitivali o novom Ciboninu treneru, nitko da nam lošu riječ o njemu kaže, a prevladavalo je mišljenje da je uz Dejana Milojevića najveća srpska trenerska perspektiva, da je posvećen poslu, da umije s igračima... Još su nam kazali da je s niskobudžetnom momčadi FMP-a uglavnom uspijevao izbjeći zonu ispadanja iz ABA lige (u kojoj se Cibona već nekoliko godina nalazi) i strahovanje vezano za to i pri tome i razviti pokojeg mladog igrača.
Ono što će za njega biti nezgodno u psihološkom smislu jest to što usred sezone preuzima igrače koji su se navikli na rad dosadašnjeg trenera Ivana Velića, kojeg je klub otpustio (oni će reći da je sve sporazumno) u neočekivanom trenutku. Nakon dvije pobjede u nizu i prije same borbe za prvi ovosezonski trofej. Mora se priznati da je čelnicima kluba tajming bio doista nezgodan, no to nam samo govori da su oni sve to već neko vrijeme planirali i da su bili odlučni u tome da Veliću ne daju priliku da ih eventualnim osvajanjem Ćosićeva kupa dovede do presedana. Jer, ako bi osvojio Kup, čelnicima Cibone bilo bi “nemoguće” otpustiti trofejnog trenera.
A Velić, valjda spreman na sve što donosi trenerski kruh sa sedam kora, njihovu je odluku primio prilično mirno. Jest, bio je iznenađen, kao i mnogi, jer je odluka uprave bila s neba pa u rebra, no bio je “cool”. A kada je odlučio baviti se trenerskim poslom, Velić se očito pripremio i na takve situacije, da može dobiti otkaz i nakon dvije pobjede u nizu.
Nakon što je jučer potpisao dvoipolgodišnji ugovor i nakon sinoćnjeg prvog treninga i upoznavanja s igračima i stručnim stožerom, Jovanović će na klupi Cibone debitirati već u srijedu u 18 sati u četvrtfinalnoj utakmici Ćosićeva kupa protiv Škrljeva. Već sutradan čeka ga utakmica HT Premijer lige protiv Hermesa, a za dva dana s Dubravom. Nakon toga uslijedit će samo tri dana za pripremu polufinala Ćosićeva kupa čiji će parovi biti ždrijebani u četvrtak. Dakako, pod uvjetom da nemalo zatečeni Cibonini igrači izbore taj polufinale.
A u toj utakmici u srijedu posebno zanimljivo bit će vidjeti hoće li nastupiti Filip Bundović, s 13 koševa po utakmici, najbolji Cibonin strijelac u ABA ligi. Ili će Bunda i dalje biti 13. igrač, odnosno onaj kojeg se ostavlja izvan sastava jer mu klub želi smanjiti plaću, a on na to ne pristaje.
Uvezena trenerska pamet
Kad smo već na temi uvezene trenerske pameti, nije Jovanović prvi srpski trener u hrvatskom klubu najvišeg ligaškog ranga. Svojedobno je to bio Vladimir Androić koji je u sezoni 2011./2012. vodio tada euroligaški Zagreb. Taj Čačanin, inače kum najtrofejnijeg europskog klupskog trenera Željka Obradovića, naslijedio je Ivicu Burića kojem je bio pomoćnik.
No, još prije njega u hrvatskom sportu trenerski je radio danas pokojni Miroslav Aksentijević, tada prvak Hrvatske s odbojkašicama Varaždina, a nakon toga, u dva navrata, izbornik hrvatske ženske odbojkaške reprezentacije na Europskom i Svjetskom prvenstvu.
U Rukometnom klubu PPD Zagrebu radio je, pak, legendarni rukometaš Veselin Vujović, inače Crnogorac, ali sa srpskom putovnicom i prebivalištem u Srbiji.
U nogometu je pak poznat slučaj Ljupka Petrovića koji je 2008. godine vodio Croatiju iz Sesveta, a u sezoni 2010./2011. zagrebačku Lokomotivu.
U tekstu je navedeno "nekad slavni hrvatski klub". Ta informacija bi bila poželjnjija ili npr. dodati "perspektivnog srpskog trenera". Doduše naglašavati nacionalnost a ne stručnost samo podilazi niskim strastima. Ili možda ukazuje dodatnu na činjenicu koja je nacionalna struktura ovihih novina? No ako pričamo o treneru, priča ide u smjeru da je dobar. I to bi mogao biti fokus, meni osobno je to bitno. Ne nacionalnost.