Prije nešto manje od mjesec i pol dana Dinko Jeličić vratio se iz Saudijske Arabije i preuzeo momčad Gorice. S našim trenerom popričali smo o nekim važnim nogometnim temama.
Kakav je osjećaj vratiti se u hrvatski nogomet?
- Uvijek mi se lijepo vratiti doma, nigdje mi nije ljepše. Presudio je taj patriotski poriv. No, ovo je za mene i dodatni iskorak i stabilizacija na seniorskoj razini, s obzirom na to da zadnjih godina plivam između omladinskog i seniorskog nogometa - počeo je Dinko Jeličić.
Važan je i Brkljača
Odluku o povratku sigurno je bilo lakše donijeti i zbog nove suradnje s Marijem Brkljačom, sportskim direktorom Gorice, s kojim je Jeličić svojedobno surađivao na projektu Alavesova Rudeša.
- Tako je. Imamo dosta slične filozofije u organizaciji i upravljanju klubom. Naravno, veže nas i prijateljstvo. Sve ove godine smo u kontaktu i on je, uz predsjednika Nenada Črnka, bio ključan u mom dolasku.
Što se spoznalo u tom trokutu?
- Sljedeće je faza stabilizacije, nakon turbulentne i teške sezone koju je Gorica završila na sjajan način. Prioritet je ne dovesti se u to stanje stresa, a onda razvijati igru i igrače za budućnost. Da bismo prodali, moramo proizvesti, a rezultat ne smije patiti.
Kada smo kod razvojnih procesa, gdje smo sada u odnosu na razdoblje od, primjerice, pet ili deset godina unazad?
- Mi smo svjetsko čudo. Možda nemamo takav dojam, no kada odemo preko granice, onda vam postane jasno kakva je to dimenzija. Svi se u svijetu pitaju otkud nam toliko kvalitetnih igrača. Danas je taj rad sustavniji, dodatno se ulaže u škole. Dobro je što su klubovi osuđeni na proizvodnju i mladi igrači dobivaju priliku sve češće u ozbiljnom seniorskom nogometu. Taj trend i dalje držimo, no nije sve u priči poput one Joška Gvardiola. Proizvodimo jako puno igrača koji nisu toliko poznati niti eksponirani, a igraju važne uloge po klubovima u svijetu.
Uspjeh naših klubova svake godine varira u europskim natjecanjima, pa gdje smo onda kvalitetom?
- Konstantno je u trendu uspona. To je kao i u priči na burzi dionica, nekad rastu, nekad padaju. Tereni su jako bitan faktor što je ubrzalo i poboljšalo kvalitetu lige. Možemo pričati o tome je li neko prvenstvo manje ili više neizvjesno, je li manja ili veća razlika između pojedinih klubova. No, vidim pozitivan trend. I ove godine smo napravili iskorak. No, naravno da nas neke stvari ne zadovoljavaju, sigurno bismo voljeli da je Hajduk ostao u Europi, da je Dinamo barem u Europskoj ligi, Osijek, Rijeka... Svi su bili blizu i presudile su nijanse.
Na koji način na naš ligaški nogomet utječe činjenica da Dinamo ne dominira kao zadnjih godina?
- To je pozitivno. Dobro je to i za Dinamo koji će u konkurentnijoj ligi biti bolja momčad. Igrat će bolje u Europi ako imaju jači podražaj u ligi. Podižemo vrijednost našoj ligi na europskoj razini.
VEZANI ČLANCI:
Što vam se posebno sviđa u tom konceptu?
- To što smo počeli više ulagati ili više pričati o važnosti ulaganja u infrastrukturu. Kada gledate utakmicu na novom Osijekovom stadionu, imate dojam da to nije ništa slabije od bilo koje europske lige. Pa i izvedba je punom bolja jer su igrači drugačije motivirani u takvom ozračju. Nadam se da će država podržati dodatni razvoj. Treba nam još više kampova za novi iskorak u trenažnom procesu jer tu i dalje imamo problema.
A što biste mijenjali?
- Način javne komunikacije o vitalnim stvarima u nogometu. Još uvijek se provlače teorije o tome kako su neki protežirani, smjene trenera su još uvijek brze i nespretne. Tu bih volio da dosegnemo višu razinu. Javna komunikacija ne smije biti s toliko prizemnih emocija. Nije se lako kontrolirati. Posebice o tome računa moraju voditi oni koji rade u nogometu i pokazati razinu odgovornosti. Pa njih gledaju mladi ljudi. Mora postojati neki gospodski pristup.
Ne možemo zaobići temu Hajduka, nakon dugo godina su u opipljivoj prednosti u odnosu na Dinamo?
- Prvenstvo je tek u začetku. No, ako malo analiziramo kroz povijest, trenutačno stanje svakako zna biti pokazatelj u kojem bi to smjeru moglo otići. No, isto tako, u zadnjih desetak godina ta euforija se znala brzo ispuhati i otići u depresiju. Ove godine to izgleda puno stabilnije, a euforija u Splitu tu se ne može spriječiti. To je potencijalna zamka u koju mediji ne smiju upasti. Ako uspiju kanalizirati energiju, jako su blizu naslovu prvaka. Naravno, ne možete tek tako podcijeniti Dinamo koji će sve napraviti. Dovoljno je dugo prvenstvo i još stignu reagirati kako bi ispravili određene slabosti koje su pokazali u prijelaznom razdoblju kad nisu posložili neke stvari, smijenili trenera... Hajduk je tu u prednosti. Ivan Leko je to dobro posložio, ciljano dovodio pojačanja i sada ima stabilnost. No, to je sredina u kojoj samo jedan poraz može izazvati tektonske poremećaje. Trenutačno Leko sve to dobro balansira. U zadnjih 20 godina ovo je Hajduku najbolja prilika za naslov, naravno ako pobijede svoju euforiju.
Imamo prave trenere
Postoji jedna pojava koju je Jeličić posebno istaknuo kada pričamo o mladim igračima...
- Sviđa mi se ta posebna energija Rijekine napadačke četvorke, imaju okomitost i individualnu kvalitetu, Pašalić, Fruk, Janković i Ivanković. Sviđa mi se taj balans. Svaka momčad, koja želi igrati ozbiljan nogomet, to mora imati. Ima zanimljivih igrača i u ostalim momčadima, no ta četvorica su mi po guštu...
Pohvalio je naše razvojne procese.
- Čini mi se da smo napravili veliki iskorak i sve smo bliže najboljim europskim reprezentacijama kada govorimo o omladinskom nogometu. Tu prvenstveno mislim na Španjolce, Portugalce, Engleze, Nijemce... Po sustavu radi i selekciji smo tu negdje s njima. U sljedećoj ćemo dekadi proizvoditi igrače za reprezentaciju - kaže Jeličić.
U javim raspravama često padamo u zamke negativnih emocija kada pričamo o tome što je važnije, razvoj mladih igrača ili rezultat omladinskih selekcija?
- Ključ je u balansu. Važno je jedno i drugo. Razvoj je prioritet u kojem reprezentaciju hranimo talentiranim igračima. To je uvijek lakše kroz rezultat, odnosno, stvaranje pobjedničkog mentaliteta. Tu dominantno mislim na selekcije do 19 i do 21 godine. Ne treba trenerima skidati glavu ako nema rezultata.
Korak do te konačne potvrde svakako su igrači poput Martina Baturine, Nike Sigura...
- Baturina je ekstra-talent. Zanimanje velikih klubova jasno je jamstvo. Ne trebate biti veliki stručnjak da vidite njegov potencijal. Ako se tako nastavi razvijati, nastavit će seriju velikih transfera iz Dinama. Sigur me jako ugodno iznenadio i u veznom redu gdje je pokazao širinu, prototip je modernog igrača s lijepom perspektivom.
VEZANI ČLANCI:
Kada govorimo o Baturini, često sugovorniku ponudim teoriju kako se u njegovom brendiranju možda malo kasni i da je već trebao biti negdje oko A reprezentacije?
- Ako gledamo o brendiranju, složio bih se s tim. No, najvažnije brendiranje je na terenu, to je najvažnije. Jer, sve je danas na dlanu u roku od dvije sekunde. Svaki detalj se zna o svakom igraču. Sigurno će dobiti poziv u reprezentaciju i sigurno ga treba privikavati na te odnose i ugođaj. No, naš stožer je dovoljno ozbiljan i vjerujem da se i o tome vodi računa.
Dosta nas je mladih trenera uvelo u neko novo doba?
- To je tema koju volim potencirati. Imamo jako ozbiljan trenerski potencijal, u samom svjetskom i europskom vrhu. Jako ulažemo u taj kadar i jako smo educirani i stalno pratimo trendove. Zbog toga nam se diže i kvaliteta lige i nacionalnih selekcija. Jako me to veseli jer naši treneri vani ostavljaju dobar trag i zbog toga je čovjek jako ponosan.
Dojmove iz Saudijske Arabije o radu u Al Nassru ostavili smo za kraj.
- Prije svega bih naglasio da u toj priči nisam bio sam. Uz mene su bili i Ivan Matić, Džemal Adilji i Ivan Perasović. Ključnu je ulogu odigrao Goran Vučević, sportski direktor. Ni ja nisam očekivao takvo nešto.
A to nešto je upravljanje seniorskom momčadi u kojoj je glavna zvijezda Cristiano Ronaldo.
- Svi znamo koja je to razina predanosti onome što radi, kakva je to kompetitivnost u njegovu karakteru. Posebno me pozitivno iznenadio odnosom na osobnoj razini i komunikaciji sa stožerom i igračima. U svakom je trenutku bio podrška...
Neki će kazati da ima naglašen ego i da je prepotentan?
- Nekad se neke njegove reakcije na terenu tumače kao bahatost i arogancija. Kao i svaki sportaš ima svoj ego, no pitanje je kako ga kanalizira. Sve ono što sam o njemu do tada čitao, uglavnom je bilo iskonstruirano u negativnom smjeru. Čak se plasiralo i dosta neistina. Njegov odnos i ponašanje je model koji treba pokazati djeci. Tako se treba ponašati pravi profesionalac ako želi doseći vrhunsku razinu. To je i velika škola za mene, suradnja s njim već me je i sada obilježila.
Kako je izgledala ta komunikacija s Ronaldom?
Cristiano nas je podržao
- Uvijek je pričao o podršci momčadi. Kada sam preuzeo momčad, borili smo se za naslov prvaka. On je na tim prvim sastancima stalno isticao da se moramo fokusirati na tu borbu, podržati stožer i baciti se na glavu da osiguramo naslov prvaka. Kroz treninge i individualne sastanke smo komunicirali što želim od momčadi i kako će on biti maksimalno iskoristiv.
Internet je prepun Ronaldovih protokola treninga i posvećenosti, a kako to uživo izgleda?
- Sve je onako kako se predstavlja. Uvijek je prvi i uvijek radi maksimalno. Ima svoje posebne protokole prije i poslije treninga, jako vodi računa od prehrani, niti jedan segment ne prepušta slučaju. Ako je redovni servis jednom godišnje, on ga radi jednom mjesečno.
A izvan treninga?
- Tu je pokazao ljudske osobine. Normalan čovjek koji je izuzetno predan svom poslu i obitelji. Jako mu je važno kako odgaja djecu. I sam se želi educirati i učiti o puno stvari. Ljudi to ne vide i ne mogu ga do kraja doživjeti - kaže Jeličić.
Kako gledate na ovaj nevjerojatan investicijski boom u saudijskom nogometu?
- Oni su sve ovo već puno ranije najavili. Njihov cilj je organizirati Svjetsko prvenstvo i u sljedećih pet godina žele doći na razinu Lige petice. Naravno, treba to gledati u širem kontekstu gdje oni žele postati otvoreniji prema svijetu. Ulaganja neće poremetiti neku globalnu svjetsku nogometnu priču. Investicije u nogomet, ne samo iz Saudijske Arabije, već iz ostalih bogatih država, već sada postoje. Oni će sigurno podići kvalitetu svoje lige i dobit ćemo još jedno tržište koje će, u najmanju ruku, biti na razini Liga petice. Ne bi možda bilo loše postaviti financijske limite, no to je na Fifi i Uefi. No, to je preveliki biznis u kojem se zarađuje ogroman novac i izvan nogometnog travnjaka - zaključio je Dinko Jeličić.
