Neki će reći da je lud, neki da je sanjar... Kako god bilo, ono što će napraviti Loris Majcan (28) ući će u povijest motosporta u Hrvatskoj. Vozit će utrku Isle of Man TT koja slovi za najopasniju i najsmrtonosniju na svijetu. Za njega je to ostvarenje sna i postat će tek drugi Hrvat u povijesti koji je okusio vožnju na toj razini. Prije njega bio je to Emil Mokrovčak. Utrka Isle of Man TT smatra se hramom moto sporta. Obećana je to zemlja za ljubitelje motocikala, a cijeli događaj na rasporedu je od 27. svibnja do 8. lipnja.
AC/DC prije utrke
– Jedva čekam, uzbuđen sam. Svi me ispituju, a ja bih samo sjeo na motor i vozio – kaže pun entuzijazma Loris kojeg smo pitali kako je uopće krenuo u svoju priču s motorima.
– Kada sam se rodio, trebao sam se zvati Ivan, ali tata je tada vozio motoutrke i završavao karijeru pa je rekao da ću se zvati Loris po jednom Talijanu, Lorisu Capirossiju. On je bio najmlađi svjetski prvak u povijesti. Bilo mi je predodređeno da se bavim motociklizmom. Sa šest godina dobio sam prvi mali motor od tate, probao sam i svidjelo mi se. U osnovnoj školi sam se bavio borilačkim vještinama, ali kada sam krenuo u srednju vratio sam se motorima. Od 2012. se bavim time, a od 2015. se natječem.
GALERIJA Luka Modrić spektakularnim potezom je oduševio društvene mreže
Sada je trostruki prvak države u klasi 600 Supersport i osvajač Zlatne kacige. Na prestižnom natjecanju vozit će se na motociklu Yamaha R6 u klasi supersport 600. Motor vrijedi oko 30.000 eura, a mora biti posebno postavljen za utrku. Zanima nas kako je uopće došao na ideju da se prijavi.
– Gledao sam 2010. film “TT3D Closer to the edge”, bavio sam se tim utrkivanjem i baš sam bio očaran. Rekao sam da ću probati ako ću imati priliku. Prijavu sam poslao slučajno, vidio sam na društvenim mrežama i poslalo podatke. Nisam ništa očekivao, a oni su se potom javili mailom. Prošlo je mjesec dana, zaboravio sam na to i dođe ponovno mail da su prihvatili prijavu i da dođem na otok da me provjere – priča nam Loris pa nastavlja:
– Otišao sam tamo 1. veljače i rasturio sam test. To je bio završni sastanak pred tim glavnim ljudima da provjere jesi li sposoban, koji su ti motivi... Rekli su da mi vide vatru u očima i da to traže.
Što se same utrke tiče, voze se četiri kruga po stazi, krug je dugačak 60,73 kilometara i ima ukupno 248 zavoja.
– Probao sam voziti autom jer je sada tamo normalan promet. To je kao da vozite po otoku Pagu punim gasom. Nema prostora za greške. No zato je ova utrka najjača na svijetu i kada to odvozite, onda ste besmrtni. To ostaje zapisano kao kruna karijere.
Utrka traje oko sat vremena i 10 minuta, a u njegovoj klasi vozi se prosječnom brzinom od 220 km/h. Statistika kaže kako je na ovoj utrci poginulo 276 vozača, pitali smo Lorisa boji li se.
VEZANI ČLANCI:
– Moraš biti čist u glavi i svjestan što radiš. Moraš imati poštovanje prema stazi. Tamo sam autsajder, moram se pripremiti. Uz sreću i vještinu, mislim da će to biti uspješan posao. Nemam strah od vožnje, a u podsvijesti znam da mogu stradati. No taj sam poziv odabrao.
O utrci je dobio mnogo savjeta.
– Kontaktirao sam vozače koji su je vozili pa i Emila koji je vozio 1997. Rekao je da vozim kao i ovdje, pametno, taktički i da oprezno pristupim tome, da ne srljam.
Za sve se podrobno priprema.
– Fizički je jako zahtjevno, s trenerom radim pripreme u teretani, simuliramo uvjete na motoru. Bitna je kondicija i snaga, a da si lagan jer si brži na motoru.
Što očekuje od cijele te priče, pitamo ga.
– Meni je to petogodišnji plan. Znam da prvu godinu ne možeš osvojiti neki zapažen rezultat, cilj je kvalificirati se, završiti i vratit se sigurno doma. No u pet godina želim do postolja. Znam da se normalan čovjek na to ne bi prijavio, moraš biti lud i hrabar, a kažu ljudi da to jesam.
Hrabar je jer imao je nekoliko lomova, ali nastavio.
– Imao sam 70 padova do sada, povrijedio sam leđa, lomio ruke, imao sam puno fraktura i operacija. Imam puno rezervnih dijelova po sebi. To je cijena koju sam spreman platiti.
VEZANI ČLANCI:
Loris je završio gimnaziju pa upisao Ekonomski fakultet, ali odustao je zbog ozljeda. Sada vozi i ima svoj posao – školu vožnje.
– Od vožnji i škole koju imam, živim. Radim što volim, ne bih to mijenjao. Vrijedan sam. Kad sam bio mlađi, radio sam nekoliko poslova da si priuštim vožnje. Radio sam kao novinar, testirao aute i pisao o tome, vozio sam i taksi, radio mehaniku, imao sam dućan s dijelovima za bicikle...
Veliki navijač Dinama
Za sebe kaže da je opušten i da ima smisla za humor. Prije utrka voli slušati glazbu i opustiti se.
– Imam neki svoj ritual, slušam glazbu, obično rock, AC/DC, Metallicu za nabrijavanje. Ne volim gužvu i ljude, pokušavam se izolirati pije utrke da se fokusiram.
Inače, Loris je ljubitelj Dinama.
– Pratim NBA, volim igrati košarku, to mi je sport broj jedan. Veliki sam navijač Dinama, idem na sve utakmice. Nadam se da će biti dvostruka kruna na Maksimiru – zaključio je Loris koji za svoj pothvat skuplja donacije jer ova otočka avantura koštat će ga oko 40.000 eura.
