Pro Recco je šest godina čekao trofej europskog prvaka i napokon ga osvojio. Dogodilo se to na završnom turniru Lige prvaka u Beogradu, Talijani su u finalu pobijedili Ferencvaros s 9:6 pa su sad malo po broju naslova kontinentalnog prvaka pobjegli Mladosti i Partizanu koji ih imaju po sedam.
Proslava uz večeru
No nas veseli da je jedan od junaka pobjede Pro Recca bio naš reprezentativni vratar Marko Bijač (30) koji je s 13 obrana (između ostaloga obranio je i peterac Vamosu) bio jedan od junaka utakmice, u najmanju ruku u istoj ravni sa Srbinom Dušanom Mandićem (tri pogotka) koji je proglašen igračem finala. A dobro, ipak se igralo u Beogradu...
Nazvali smo Bijača da bismo dobili par impresija iz prve ruke, ljubazno se javio, zatekli smo ga u beogradskoj zračnoj luci na povratku kući.
– Sretni smo i zadovoljni, napokon malo olakšanja nakon gubitka naslova talijanskog prvaka od Brescie. No utakmica nije bila nimalo laka, strogo smo pazili da se Ferencvaros ne razmaše, odigrali smo kvalitetno, držali svoj ritam i polako lomili Mađare, mislim da su već od treće četvrtine počeli padati – kaže Bijač kojemu je ovo drugi naslov europskog prvaka. Prvi je osvojio s Jugom 2016. godine u Budimpešti.
Kako ste proslavili ovaj naslov u Beogradu?
– Pa, bili smo na jednoj, recimo to tako, klupskoj večeri, malo se proveselili. Inače smo na turniru bili pod “balonom”, u prilično strogom režimu, tako da smo se nakon finala malo opustili jer niti “balon” više nije bio obvezan. Šteta da niste ovaj naslov osvojili lani pod vodstvom Ratka Rudića, njemu je to bila velika želja.
– Svima nam je lani bilo teško jer smo trenirali cijelu godinu i dobro smo stajali u svim natjecanjima, a onda je u ožujku sve prekinuto zbog korone. Za razliku od hrvatskoga, talijansko prvenstvo nije bilo dovršeno. Sad nam je Brescia otela domaći naslov, ali eto, možemo se utješiti europskim. Mislim da dio zasluga za europsku krunu pripada i Rudiću.
I Nikša Dobud je igrao Ligu prvaka, ali ga na završnom turniru u Beogradu nije bilo. Sigurno mu je to teško palo, je li dobio medalju?
–A sigurno da mu je bilo teško, ali i on je znatno pridonio ovom naslovu pa će s pravom dobiti i medalju.
Možda u upravi kluba nisu bili sretni što je Dobud odlučio prijeći u splitski Jadran. Ali odlazite i vi, u Olympiakos, kako to?
– A dobio sam ponudu koja mi se u svakom pogledu učinila privlačnom. Olympiakos gradi snažnu momčad koja bi sljedeće sezone trebala igrati značajniju ulogu u Ligi prvaka. Ne znam što je od toga realizirano, ali spominjao se dolazak Andre Bušlje, Filipa Filipovića i Đure Radovića te povratak sidraša Kolomvosa. Grčke momčadi imaju pravo na tri stranca u sastavu, ali oni se mogu i mijenjati pa možda dovedu i četvoricu.
Na OI s jednim vratarom?
Nakon kratkog odmora u svom Dubrovniku, u četvrtak ćete se priključiti reprezentaciji u Rijeci. Kakva su vaša očekivanja?
– Moram biti iskren i priznati da ovih dana nisam previše razmišljao o reprezentaciji, kao i drugi igrači našeg kluba bio sam usredotočen na ovaj završni turnir. No sad dolazi vrijeme za reprezentaciju, raduje me ponovni susret s ostalim reprezentativcima i članovima stožera. A oko reprezentacije se, uostalom, sve zna: najvažnije je da pripreme odradimo maksimalno dobro i da ne bude ozljeda. Imamo kvalitetnu momčad koja se, što svi i očekuju, može boriti za postolje. A neće biti lako, puno je reprezentacija koje ciljaju na medalju.
Izbornik spominje mogućnost da u Tokio idemo s jednim vratarom. Što vi mislite o tome?
– Pa, to je na izborniku. Mi igrači smo na raspolaganju, pa ćemo vidjeti. Treba dobro razmisliti što će biti najbolje za reprezentaciju – zaključio je Bijač koji će tako nakon tri godine ponovno promijeniti klupsku adresu.
Sjajan vratar, ali meni je Marcelić bolji. A Pavić je (bio) bolji od obojice.