Ovogodišnju anketu za izbor vaterpolista godine, za dobitnika Sikiričine statue "Vaterpolist", započeli smo s najvećim vaterpolskim trenerom svih vremena Ratkom Rudićem (76), umirovljenom vaterpolskom legendom koja za sobom ima 64 medalje, 19 klupskih i 45 reprezentativnih odličja.
A kao netko tko je na najvećim svjetskim natjecanjima (EP, SP, OI) osvojio 16 trenerskih medalja, Rudić je zacijelo najpozvanija osoba da iz jedne spektakularno uspješne godine hrvatskog vaterpola (tri finala na tri najveća svjetska natjecanja, svjetski prvaci) isfiltrira najbolje pojedince.
Bijač među najboljima na svijetu
A on je najveći broj bodova odlučio dodijeliti standardnom reprezentativcu, 27-godišnjem Dubrovčaninu u kapici splitskog Jadrana, Lorenu Fatoviću.
– To je igrač koji jako dobro razumije igru, ima odličan pregled i sposobnost čitanja akcija unaprijed. On razumije igračke pozicije i vrlo lako pronalazi rješenja jer ima situacijsku inteligenciju. Osim toga, popravio se u obrani i sada je kompletan igrač.
Na drugom je mjestu, inače dvostruki laureat u ovoj anketi, 33-godišnji vratar reprezentacije svjetskih prvaka Marko Bijač, povratnik u hrvatski klupski vaterpolo, danas član Jadrana.
– Vratari uvijek imaju posebnu odgovornost i po nekim našim računicama oni s određenim brojem obrana omogućuju pobjedu. Dakako, ja pod obranama ne računam one šuteve upućene s 10 metara, iz očaja, već one zaustavljene iz situacija u kojima doista postoji prilika za pogodak. A Bijač je jedan od najboljih vaterpolskih vratara na svijetu i kao takav je dao veliki doprinos svim našim ovogodišnjim uspjesima.
Koliko god da su vratari u ovoj igri bili jako važni, jednako je tako i s centrima.
– Josip Vrlić također je odigrao važnu ulogu. Josip je vrlo snažan, zauzme poziciju na dva metra, što znači da omogućuje napadu da se približi vratima. Osim toga, on iznuđuje velik broj isključenja. Za svoju masivnu staturu dosta je plovan.
Je li se promijenila igra centara? Jesu li negdašnji sidraši više zabijali?
– Nije to velika razlika. Uostalom, pravila su se mijenjala. Danas bekovi igraju dosta fizički na centre, a taj dio igre najslabiji je aspekt ovog sporta i to u smislu da suci ne znaju vrednovati što je kontakt za isključenje, a što nije, kada je kontrafaul i slično. Primjerice, ako bek i centar u svom dvoboju odu ispod vode, kada izrone sudac isključi beka, a uopće se ne zna zašto. To je stvar koja zbunjuje i nas vaterpoliste, a kako neće one koji to nisu.
Na četvrto i peto mjesto Rudić je plasirao dvojicu iznimnih šutera.
– Četvrti je Jerko Marinić Kragić, koji zna biti potrošač, ali zna i zabijati odlučujuće pogotke. U momčadi morate imati igrača koji će, kada se utakmica odlučuje, imati hrabrosti preuzeti odgovornost i pokušati zabiti pogodak. Mi smo takvog igrača imali u Mihi Boškoviću, igraču koji bi zabio gol kada bi to trebalo. A odličan je šuter i ljevoruki Harkov, koji je imao oscilacija, ali je i bilo utakmica koje je sam riješio i njegovi su nas pogoci doveli do nekih odličja. Harkov je vrlo brz, dobar kontraš i on bi, da nema oscilacija, u ovom izboru bio i bolje plasiran. Vrlo je kvalitetan igrač koji veže obranu i napad i sposoban je zabijati u odlučujućim trenucima.
Na šestom je mjestu poznato vaterpolsko prezime, sin legendarnog Perice Bukića.
– Luka se popravio u smislu da se sada više odlučuje za završetke napada. Ima odličan šut koji bi mogao bolje iskoristiti. Odličan je u kontri, u obrani, vrlo je koristan za momčad. Znao sam koji put s njim popričati o tome da previše gleda da radi za nekoga drugoga i ne ide u realizaciju i to sada ide nabolje.
Posljednje mjesto u izboru pripalo je 23-godišnjem jugašu Marku Žuveli.
– Marko je veliki potencijal. On još nije iskoristio svoje mogućnosti. Po karakteristikama možda je i naš najmoderniji igrač koji može još napredovati. Ima odličan šut, može igrati dobru obranu i ima sve karakteristike da se razvije u iznimnog igrača.
Podrška i nakon neuspjeha
Iako pričamo s najtrofejnijim svjetskim trenerom, dojam je da je i on zadivljen onime što je današnja hrvatska vaterpolska reprezentacija osvojila u samo sedam mjeseci.
– Ja sam time impresioniran. To je nešto jedinstveno i neće se ponoviti jer više ni takav kalendar nikad nećemo imati. Igrati u tri uzastopna finala na najvećim natjecanjima i ostvariti takve rezultate istinski je sportski pothvat.
Možemo li to zahvaliti i kontinuitetu rada izbornika odnosno povjerenju koje je Savez imao u izbornika kojeg se nije mijenjalo nakon pojedinih neuspjeha?
– Naravno. Danas je selekciju trenera napraviti puno teže nego selekciju igrača. A treneri s vremenom rastu, postaju još vrjedniji. Istina jest da je trener pokretač, onaj koji mora znati raditi s igračima, no rezultat je katkad proizvod i nekih drugih faktora, a ne samo trenerskog umijeća. A ima i nekih faktora koji dovedu do neuspjeha, a ti s njima ne možeš izići u javnost, kao što je bilo u mom primjeru s Prvenstvom Europe u Eindhovenu u olimpijskoj 2012. godini. Ja sam uvijek bio za to da se i nakon neuspjeha treneru pruži podrška. Uostalom, imao sam i ja takvih situacija u svojoj karijeri.
Rudićev izbor
1. Loren Fatović (Jug/Jadran) 7
2. Marko Bijač (Olympiakos/Jadran) 6
3. Josip Vrlić (Jadran/Mladost) 5
4. Jerko Marinić Kragić (Jadran) 4
5. Konstantin Harkov (Jadran/Mladost) 3
6. Luka Bukić (Jadran/Mladost) 2
7. Marko Žuvela (Jug) 1
>> Hrvatska će dobiti novi moderni stadion?
