Branko Ivanković javio nam se iz Omana, gdje trenutačno obnaša funkciju izbornika. U Omanu je mirno, barem što se potresa tiče. Iako i Tanac ima iskustva sa spomenutim prirodnim silama.
- Oman nije trusno područje, za razliku od Irana gdje sam prije radio. Tamo sam doživio dva velika potresa, bilo je puno stradalih ljudi ali i srušenih građevina. Dosta puta smo bježali iz zgrade - prisjetio se hrvatski trener.
A situacija s koronavirusom u Omanu?
- Kao i u većini država u svijetu. Postoje mjere kojih se moramo pridržavati. Obavezni su testovi i karantene pri ulasku u državu. No, restorani, kafići i fitness-centri normalno funkcioniraju uz pridržavanje obaveznih mjera distance, ali sve je otvoreno i radna snaga vraća se u Oman. Nogometno prvenstvo je počelo, a i tu je ugodnih 25 stupnjeva Celzijusa.
Pojasnio je kakav se nogomet igra u ovoj državi na jugoistoku Arapskog poluotoka.
- Igrači su uglavnom domaći. Stranci su rijetka pojava i to nije prva klasa igrača. Njihov cilj je afirmirati domaće igrače. Na zadnjem azijskom kupu vidio sam da se Oman može nositi s većinom ostalih država te regije. Naravno, postoje puno jače nogometne nacije poput Australije, Irana, Japana, Koreje i Katara koji polako prerasta u autoritet u ovoj regiji. No, sve te zemlje ionako imaju dužu nogometnu tradiciju. Naša intimna želja je plasman na Svjetsko prvenstvo. Iako su i ljudi iz saveza svjesni kako će to biti iznimno teško. No, naš cilj je da se dobro pripremimo i da budemo kompetitivni. Imamo se pravo nadati i sanjati SP. Tu sportsku želju nastojimo udahnuti našoj momčadi. Prije dvije godine osvojili su Zaljevski kup - ističe Ivanković.
S Ivankovićem smo prokomentirali i činjenicu da su hrvatski treneri u zadnjih mjesec dana postali iznimno zanimljivi kineskom tržištu, gdje je i on svojedobno radio. Slaven Bilić preuzeo je Beijing Guoan s kojim je potpisao na dvije godine. Ivan Leko postao je trener momčadi Shanghai SIPG, a Goran Tomić bio je velika želja klupskih čelnika Guangzhou Cityja... U Kini su ranije trenirali i Miroslav Blažević, Josip Kuže, Dražen Besek... Podsjetimo, Ivanković je 2010. godine s momčadi Shandong Luneng Taishan osvojio kinesko prvenstvo.
- Imam jako dobra iskustva s Kinom. Prve godine sam osvojio naslov prvaka. Shandong je veliki klub i borbu za naslov vodili smo sa Šangajem i Guoanom. U to doba treneri iz istočne Europe bili su na cijeni. Od deset prvenstava, osam su osvojili treneri s ovih prostora iz bivše Jugoslavije. Tada je u Kini radio i Miroslav Blažević, zatim, Ljubiša Tumbaković, Slobodan Santrač, Vladimir Petrović, Milorad Kosanović...
- Svi ti treneri ostavili su trag. Ne zaboravimo i Boru Milutinovića koji je s Kinom izborio njihov jedini plasman na Svjetsko prvenstvo. Nakon toga je uslijedio marketing Liga petice i treneri s ovih prostora odjednom su postali nepopularni, odnosno tvrdilo se da nisu moderni. Oni moderni stizali su sa zapada, uslijedili su veliki transferi, a trenerske veličine plaćane su suhim zlatom. Tako je, primjerice, Marcelo Lippi radio za plaću od 20 milijuna eura, a u te dvije godine od 2012. do 2014. njegov Guangzhou Evergrande kupio mu je svakog igrača kojeg je poželio. Prošle godine Guangzhou je naslov prepustio Jiangsu Suningu kojeg vodi rumunjski trener Cosmin Olaroiu. To je također bio okidač da njihovo tržište napravi novi zaokret i treneri s ovih prostora opet su postali tražena roba. Sjajna je stvar da su naši treneri dobili priliku. U moje doba samo smo bili ja i Ćiro - naglašava Ivanković.
Dolazak naših trenera mogao bi utjecati i na potražnju naših igrača u Kini?
- Apsolutno. Jedini je problem koliko će naši treneri moći reagirati. Jer, Kinezi uglavnom vole kontrolirati te stvari. Naravno da je za cijelu priču najvažniji novac. Nadam se da će to naši dečki znati iskontrolirati. Slaven Bilić preuzeo je veliki klub koji se i u moje doba borio za naslov prvaka. To je klub s velikim zahtjevima i očekivanjima, s velikom vojskom navijača. Ne sumnjam u Slavena, znam da će on ispuniti očekivanja i da će se znati postaviti prema novom izazovu. Isto to mislim i za Ivana Leku koji je također preuzeo veliki klub - naglašava Ivanković.
Možda nekim linijama uspijemo izlobirati i kineske investitore u naš nogomet.
- E, to bi bio idealan scenarij. Naš nogomet vapi za stranim investitorima, a kineski bi bili idealni. Jer, očito je da domaće tvrtke nisu spremne niti imaju mogućnost ulaganja u naš nogomet. Na primjerima Osijeka i Rijeke, vidjeli ste što znači strani kapital i koliki je on uvjet za iskorak nekog kluba. Bez stranih, ozbiljnih, investicija ne možemo puno toga napraviti. Vidi se to i na primjeru Dinama koji je primoran stalno pomicati granice u tom smislu. Vjerujem da interes postoji i da bi se to kroz razne poslove moglo i ostvariti. Taj dodatni marketing svakako mogu napraviti naši treneri - ističe Ivanković.
A u lobiranju s Kinezima sigurno može pomoći i Darko Matić. Još od 2007. godine kada je iz Švicarske stigao u kinesku ligu i potpisao za Tianjin Tedu, Matić je jedna od ključnih figura tamošnjeg klupskog nogometa. Još je igrao u Beijing Guoanu i Yataiju gdje je 2017. godine završio karijeru. Vrijedi spomenuti da je ovaj Hrvat iz Domaljevca 2015. godine bio proglašen i najboljim sportašem grada Pekinga. Matić trenutačno obnaša funkciju sportskog direktora Daliana, kineskog prvoligaša kojeg je donedavno vodio Rafa Benitez.
