Fran Bonifačić, atletičar iz Punta, dobro će zapamtiti Tallinn i Europsko prvenstvo do 23 godine. Ne po medalji, jer je nije osvojio, već po činjenici da je upravo u ovom estonskom gradu u srpnju 2021. godine srušio 38 star rekord Hrvatske u desetoboju. Sakupio je nakon deset disciplina 7760 bodova, čak 101 bod više od rekorda koji je davne 1983. godine na Mediteranskim igrama u Izmiru ostvario Joško Vlašić.
– Drago mi je zbog Frana. Bilo je i vrijeme. Šteta što taj moj rekord nije srušen puno ranije. Desetoboj je vrlo zahtjevna disciplina. Mora se istovremeno trenirati deset različitih disciplina. Nije to samo trčanje, već ima tu i skokova, bacanja. Ako samo jednu od deset disciplina treniraš jače, ostale trpe i onda to ne ispadne dobro – rekao je Joško.
Do OI nedostaje 590 bodova
U njegovo vrijeme bilo je puno više desetobojaca nego danas. Naravno, nikome se ne da trenirati tako puno i naporno.
– Nažalost, u vrijeme kada sam ostvario rekord s tim rezultatom moglo se bez problema na europska i svjetska prvenstva te na Olimpijske igre. Franov rezultat nije dovoljan za nastup na Igrama – rekao je Joško.
Doista, norma za Igre je 8350 bodova, što je 590 bodova od Franova rezultata. Svoj najbolji rezultat Fran je popravio za 354 boda. Fran je od 10 disciplina u njih tri postavio i svoje osobne rekorde, u bacanju kugle (14,06 m), na 400 m (52,07) i skoku s motkom (4,80 m).
– Meni su najjače discipline bile prepona, skok u dalj i vis – zaključio je Joško.
Fran iza sebe ima tridesetak osvojenih medalja na prvenstvima Hrvatske. Član je atletskog kluba Krk i ima nekoliko trenera – Peter Kurtović (glavni trener), Goran Grd (motka), Bojan Marinović (vis), a u njegovu timu još su liječnik ortoped dr. Tomislav Mašarević, fizioterapeut Zlatan Cvitanović, nutricionist Luka Bashota i sportski psiholog Petar Nikolić.
– Atletikom se bavim već 11 godina, a s njom sam prvi put u doticaj došao na vrtićkoj olimpijadi. Tamo sam nastupio u sprintu na 50 metara, bilo je to na stadionu na Kantridi. Prvo smo se natjecali u Puntu i onda sam išao na Kantridu. Ubrzo nakon toga, 2010. godine, učlanio sam se u Atletski klub Krk. Naravno, prije atletike trenirao sam nogomet.
– Nisam nikada išao s idejom da želim biti desetobojac, to me jednostavno samo uzelo. U školskoj se dobi svi počnu baviti svim disciplinama kako bi vidjeli u kojoj će biti jači pa se poslije opredijele. Ja sam u svemu bio dosta dobar i prvi sam put nastupio u četveroboju među limačima, u U-14 konkurenciji. Teško mi je reći koje su mi discipline najdraže, ali ako moram, rekao bih da su to bacačke discipline – istaknuo je Fran.
Stalno sam na putu
Sport traži velika odricanja...
– Da, stalno sam na putu. Obično sam tijekom tjedna u Rijeci, na Kantridi, a za vikend dođem na Krk, budem doma. Napravim trening-dva na stadionu. Obitelj mi je velika podrška, financijska i moralna, bez nje ne bi bilo ničega, bez tate Željana i mame Mirjane. Studiram poduzetništvo na Veleučilištu u Rijeci. Sada sam na drugoj godini, sve sam ispite s prve godine položio u roku. Nastavljam i dalje sa studijem, to dosta dobro kombiniram sa sportom, zasad mi sve to ne predstavlja neku prepreku. Kada bih vidio da mi pate treninzi, onda bih se bacio samo na sport – kaže Fran.
A snovi?
– Olimpijske igre san su svakog atletičara, tako i moj. Igre su cilj koji jednog dana želim ostvariti – zaključio je Fran.
Kuglu mora baciti do 15 metara, 400 metara oko 50 sekundi, vis na 198 cm, skok udalj oko 7,60...110 m prepone ispod 14,5, 100 metara oko 11, 20, koplje oko 60 metara...ali to neće moći bez farmakologije koja je na na samoj granici dozvoljenog.