Ako jedno natjecanje ima tradiciju od 105 godina, ako je u Davisovu kupu od tada povijest ubilježila samo 18 finalista, a Hrvati i Slovaci povećali su taj broj na okruglih dvadeset, pa ako nije tajna da je tenis jedan od najvećih svjetskih sportova, jasno je kakav su uspjeh Ivan Ljubičić i društvo postigli. Teško je uspoređivati sportove, još teže uspjehe, ali rezultat iz Splita spada u kategoriju najvećih hrvatskih dosega u momčadskim sportovima. Uz košarkaško olimpijsko srebro iz 1992., nogometnu svjetsku broncu iz 1998., rukometna dva olimpijska i jedno svjetsko zlato...
- Ova momčad može osvojiti Davisov kup pobijedi li u jednoj velikoj utakmici u gostima - znao je reći Goran Ivanišević. Posljednji put u to je bio uvjeren kad smo u riječkim kvalifikacijama prošle jeseni svladali Belgiju i time i u 2005. godini izborili igranje u Svjetskoj skupini.
Taj veliki rezultat u gostima postignut je u Carsonu, gdje je SAD okupio sjajnu momčad. Oni brzopletiji tu četvoricu (Roddick, Agassi, braća Bryan) prozvali su i Dream Teamom, iako to nisu bila četvorica najboljih američkih tenisača u nekom izdanju Davisova kupa. Jednom, su naime, igrali zajedno Sampras, Agassi, Courier i McEnroe, a svaki od te četvorice bio je svjetski broj jedan. No, nije važno, reprezentacija SAD-a iz Carsona bila je velika i čvrsta poput stijene. Kad su naši odlazili u SAD, izgledalo je to kao nemoguća misija. No, kad imate u momčadi Ivana Ljubičića, sve je moguće. Ta simbioza motiva, želje, kvalitete i nemjerljiva samopouzdanja kad igra za Hrvatsku odvela je Ljubu do briljantnih devet pobjeda do finala, šest u "singlu" i tri u paru s Marijem Ančićem.
Njih dvojica pokušat će u Bratislavi dosanjati san svih generacija hrvatskog tenisa. A uz njih i Ivo Karlović te, nadamo se, Goran Ivanišević. Sa statusom četvrtog igrača, što god sada Nikola Pilić o tome pričao. Goran kao dio momčadi, za konačnu "kružnicu" jedne velike karijere.
Slovaci, ne treba to zanijekati, kipte optimizmom kao i mi. Moguće je da iz Dvorane narodnog sporta, koja prima 4000 gledatelja, finale premjeste u hokejsku dvoranu, mnogo veću. Iako Dominik Hrbaty, prvi slovački tenisač, za sada ne gleda na to pozitivno. Znate kakvi su tenisači, rituali praznovjerja su im veliki. Nadalje, ne treba sumnjati da će biti bučno, no Hrvatska u Slovačkoj neće biti sama. Uz naše tenisače bit će barem 500 gledatelja, barem će toliko ulaznica biti dostavljeno Hrvatskom teniskom savezu.
Pitanje je i kakva će podloga dočekati naše u Bratislavi. Iako su Slovaci, poput naših tenisača, do finala došli koristeći ludo brzu dvoransku podlogu, sada dvoje. Naime, kad su 2003. igrali kod kuće sa SAD-om (Roddick, Fish) za ostanak u Svjetskoj skupini, odlučili su se za zemlju, a Hrbaty i Kučera uspjeli su pobijediti. Hoće li sada biti isti scenarij? Možda, no ni to nam neće ispuhati nadu da ćemo se u Slovačkoj radovati. Ivan Ljubičić i Mario Ančić bolji su tenisači od Dominika Hrbatyja i Karola Becka. Bez obzira na podlogu...
