KOŠARKAŠ GODINE

Reprezentaciju nam drži Hercegovina, a tenis Međugorje. Urušio nam se cijeli kolektivni sport

Ovo srebro, ovaj finale hrvatski su nogometaši igrali za Hrvatsku, za svoj hrvatski narod, a ne za hrvatsku državu, rekao je legendarni splitski sportaš Željko Jerkov, današnji predsjednik Kluba hrvatskih olimpijaca.
Foto: Hrvoje Jelavić/PIXSELL
1/5
09.02.2020.
u 09:07

– Naši su klubovi u očajnoj situaciji i mi više ne proizvodimo igrače. Nama se cijeli kolektivni sport urušio i još se nekako krpamo s reprezentacijama, no nama rukometnu reprezentaciju drže Mostar i okolica, košarkašku također Hercegovci, a tenisku Međugorje – kaže Jerkov

Osmi član Večernjakova ocjenjivačkog suda za izbor košarkaša godine jest Željko Jerkov (66), zvijezda iz zlatnih 70-ih godina. Ako se tada niste ni rodili, podsjetit ćemo vas da je riječ o vrhunskom centru koji je imao peh da živi u vrijeme genijalnog Kreše Ćosića, ali je i kao takav s reprezentacijom bivše SFRJ osvojio čak devet velikih medalja. Dvije olimpijske (zlato, srebro), tri svjetske (zlato, srebro, bronca) i četiri europske (tri zlata i bronca).

Željko je danas poslovni čovjek koji je u vezi sa sportom preko Kluba olimpijaca, čiji je predsjednik, kao i preko Nacionalnog vijeća za sport, čiji je član.

Više ne proizvodimo igrače

– Kao Klub olimpijaca pokušavali smo SDUŠ-u biti partner u izradi nacionalnog programa sporta, a sada je najvažnije kakav će se Zakon o sportu iz toga napisati i koliko će se ulagati. Mi u konačnici očekujemo ulaganje od jedan posto državnog proračuna, i to bi bilo oko 1,4 milijarde kuna, a sada je ono 400 milijuna. Vaterpolisti su izradili studiju koja kaže da njima, da bi funkcionirali kao pravi savez, treba 82 milijuna kuna godišnje, a oni dobiju od 12 do 14 milijuna.

Bi li novi Zakon o sportu trebao sadržavati i porezne olakšice za ulagače u sport.

– U svijetu su svi koji ulažu u sport oslobođeni poreza barem u jednom dijelu i kroz to se vidi uloga države. I dok Mađarska ulaže u sport 1,12 posto svog proračuna, Švedska 0,8, a Francuska 0,7 posto, mi smo po izdvajanju za sport posljednji u Europskoj uniji, čak iza Malte. Osim toga, posljednji smo i po količini eura za sport po stanovniku pa se može reći da mi sa sportom nismo ušli u Europsku uniju. Najviše su nastradali kolektivni sportovi koji puno stoje, a u tim su sportovima tri četvrtine svih naših sportaša. Od njih 280 registriranih, čak 120 tisuća su nogometaši, a 80 posto su djeca do 18 godina.

Da bi se bavila sportom, hrvatska djeca moraju plaćati nerijetko i skupe klupske članarine.

– Moja je teorija da je u hrvatskom sportu najveća diskriminacija ta što djeca moraju plaćati članarinu jer to znači da se, ako nemaš novca, ne možeš baviti sportom. A to bi, kao i osnovno obrazovanje, za djecu trebalo biti besplatno. Taj dio treba preuzeti država. Nije onih 1,4 milijarde godišnje nama potrebno da neki klub kupi Ronalda, nego za sportsku bazu. Škole nogometa, košarke, rukometa, vaterpola i odbojke treba preuzeti država. Ako nam nestanu klubovi, nestat će i sport.

Ugrožava li ovakvo stanje klubova budućnost hrvatske košarkaške reprezentacije?

– Naši su klubovi u očajnoj situaciji i mi više ne proizvodimo igrače. Nama se cijeli kolektivni sport urušio i još se nekako krpamo s reprezentacijama, no nama rukometnu reprezentaciju drže Mostar i okolica, košarkašku također Hercegovci, a tenisku Međugorje. To su sportaši koji nisu došli iz našeg sustava sporta, selekcionirani su i proizvedeni negdje drugdje, ali su se brzo uključili, poput košarkaša Bogdanovića i Zupca.

A baš su ta dvojica našla svoje mjesto među trojicom najboljih u Jerkovljevu izboru za najboljeg košarkaša u 2019.

– Bogdanović je jedini naš NBA igrač koji je nositelj igre svoje momčadi i zato je moj broj jedan. Drugoplasirani Simon također je bitan igrač, i to u vodećoj euroligaškoj momčadi. Zubac mi je treći jer je jako talentiran i jako dobro stoji na terenu, inteligentno poput Ćosića. Ivica ima sve začine da napravi veliku karijeru.

Ima ih i Šarić, no njemu ne ide najbolje otkako je morao otići iz Sixersa.

– Nažalost, Šarić je izgubio korak, a super je momak. On stvarno daje sve od sebe, no to nije bilo dovoljno da se izbori za status u momčadi. Možda bih mu preporučio povratak u Europu ili da si u NBA nađe momčad u kojoj će se nametnuti. On je nama jako važan igrač za reprezentaciju i vrlo je bitno u kakvom će raspoloženju doći na olimpijske kvalifikacije.

A čemu se možemo nadati potkraj lipnja u Splitu, u konkurenciji Brazila, Tunisa, Rusije, Njemačke i Meksika.

Centara imamo “k’o pljeve”

– To će biti veliki ispit ne samo za tih 12 igrača nego i za cijeli Savez. Jako je bitno iz kakvih će uloga doći naši glavni igrači. Po mom mišljenju, bolje je biti bitan u Europi nego nebitan u NBA ligi. No, to je toliko veliki ulog da se mi na prednost domaćeg terena moramo plasirati na Olimpijske igre. Moramo napraviti ozračje i sve što može prevagnuti u našu koristi. Mi ne moramo napraviti lijepo događanje, nego ono na kojem će Hrvatska proći. Dakako, važna će biti i kemija unutar momčadi, a ona se može dogoditi unutar jedne utakmice. Pa na nogometnom SP-u mi smo postali momčad kada je Rebić onako prepotentno zabio Argentini! To je bio najvažniji trenutak za koheziju te družine.

Koliko za hrvatsku košarku u cjelini uistinu znači to što imamo sedam NBA igrača?

– Mi u NBA imamo sjajne pojedince s visokim ugovorima koji nama u dresu reprezentacije još nisu donijeli medalju. U NBA ligi oni igraju za sebe i svoj klub, a u reprezentaciji su svi na istom zadatku.

Centara imamo “k’o pljeve”, a dobrih bekova sve manje. Zašto je tome tako?

– Problem je opet u oskudici naših klubova koji nemaju snage više ulagati, a ni strpljenja dulje čekati. Čim imaš visinu i malo fizikalija uz ponešto tehničkih detalja, ti možeš igrati. Eto ja govorim protiv centara, a sam sam bio centar, no razlika između običnog centra i razigravača jest kao između radnika i inženjera. Bekovi moraju imati više znanja i tehnike, a moraju i moći procijeniti znanja suigrača. Dakako, Krešo Ćosić nije centar iz ove priče jer on je bio doktor znanosti.

Škaro ostaje glavni tajnik Kluba olimpijaca 

Vaš prvi suradnik u Klubu olimpijaca Damir Škaro optužen je za silovanje. Što ćete poduzeti?

– On ima svojih problema, no Klub olimpijaca nije sud i po presumpciji nevinosti on će obnašati dužnost. Nemamo pravo prerano donositi zaključke niti išta mijenjati do pravomoćne presude. Naš Klub ionako ne funkcionira na dnevnoj bazi, imamo i administrativnu tajnicu, pa nas njegov status ne ometa.

JERKOVLJEV IZBOR

1. Bojan Bogdanović (Utah Jazz) 10

2. Krunoslav Simon (Anadolu Efes)7

3. Ivica Zubac (LA Lakers/LA Clippers)5

4. Dario Šarić (Minnesota/Phoenix)3

5. Ante Tomić (Barcelona) 1

Ključne riječi

Komentara 17

IV
ivan968
10:06 09.02.2020.

Nasu reprezentaciju drze Hrvati,koda je bitno od kuda su.Ovaj put ih ima dosta iz Hercegovine sljijedece generacije bit ce ih vise mozda iz Slavonije ili od nekud drugo.AJMO HRVATSKA

DU
Deleted user
09:38 09.02.2020.

Nasi igraci, koji drze reperezentacije zive i rade izvan HR (Cast izuzecima koji potvrdjuju pravilo). Mozda je tako i bolje, jer ternutno u HR svatko gleda svoja posla, a zajednistvo, ako nema koristi, im nije vazno.

AG
Agricola
15:08 09.02.2020.

Baš sam sinoć razmišljao čitajući članak o nogometnom klubu Zadar iz kojeg su potekli Modrić, Vrsaljko, Subašić, Dado Pršo, Livaković itd. kako se u vrijeme Tuđmana moglo dogoditi da se igra nogomet u Zadru i Pazinu, da se igra košarka košarka i u Zadru i Slavonskom Brodu, da se igra rukomet u Metkoviću i da su svi ti klubovi na vrhuncu svog djelovanja i da uza sve to svaki tjedan imamo direktne prijenose utakmica na državnoj televiziji i to ne samo hrvatske nego i engleske, talijanske i španjolske lige itd. A danas ništa od toga nije moguće, klubovi u nogometu propadaju od Zadra do Cibalie, klubovi u košarci od Zadra, pa trostrukog europskog prvaka Splita, Cibona nikad na nižim granama, u rukometu Zagreb nikad lošiji a u ligi totalno neprikosnoven i tako bliže i tako dalje. Dakle, nije da nema novaca, nego se to sve skupa planski i sustavno urušava i to zato jer svaki sportski uspjeh Hrvatske poput finala SP u nogometu 2018. vraća ideju jugoslavije u zapećak dok istovremeno jača i čini neupitnim hrvatsku ideju, a drugovi-pregaoci i politički radnici toliko nas medijski usmjeravaju ka novoj jugoslaviji, toliko se trude i troše više nego Duvnjak na nedavnom EP, i onda dođu sportaši i sve to ponište. I zato ovi žele to uništiti. Na kraju, ipak se tu samo o politici radi.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije