Mali elf na hrvatski pogon – tako bi se mogla nazvati njemačka nogometna reprezentacija do 17 godina, u kojoj ponajveće potencijale iskazuju dvojica darovitih mladića s hrvatskim putovnicama.
Posrijedi su stoper Stuttgarta Jakov Šuver i napadač St. Paulija Igor Matanović. Obojica rođena 2003., obojica standardni članovi elfa i obojica, naravno, na meti Hrvatskog nogometnog saveza.
I, objektivno, s ne pretjerano velikim izgledima da se jednoga dana odluče za hrvatsku A vrstu, iako ta priča nije baš sasvim neizvediva.
Krpan mu došao u Stuttgart
– Prošle godine kod mene je u Stuttgartu bio glavni instruktor HNS-a Petar Krpan i donio mi hrvatski dres s mojim imenom i brojem 5. Puno mi je to značilo, jer to znači da me prate i da znaju sve o meni – kaže nam daroviti Jakov Šuver i nastavlja:
– Za Njemačku sam igrao za selekcije U-15, U-16 i U-17, za Hrvatsku još nikada nisam nastupio iako sam imao njihov poziv. Naime, uvijek su nam se preklapali termini odigravanja utakmica pa sam uvijek nastupao za Njemačku, jer su tu suigrači koje već dobro poznajem, poznat mi je ambijent, izbornik...
Privlači li vas uopće igranje za Hrvatsku?
– Moje srce kuca za obje zemlje, u mojoj kući govori se hrvatski, znam riječi obje himne. Ja sam ponosan Hrvat, moji su roditelji iz Modriče, živjeli su u Pitomači, a ja sam rođen u Stuttgartu. U Njemačkoj me jako cijene, u reprezentaciji sam dokapetan.
Teško mi je u ovom trenutku reći kako će se razvijati moja karijera; za sada igram za Njemačku, a o drugim mogućnostima još je prerano nagađati – odgovara Jakov.
Tko su vam uzori?
– Od Hrvata svakako Lovren, a od Nijemaca Hummels. Sličan sam mu po stilu igre; ne nabijam loptu iz zadnje linije, volim ući u igru, sudjelovati u kreiranju napada – kaže Jakov, koji, iako 17-godišnjak, igra za Stuttgartovu momčad U-19.
Igor Matanović u Njemačkoj nosi broj 17 na dresu, po uzoru na svoga idola Marija Mandžukića. Igor također igra za momčad U-19 St. Paulija, za koju je ove sezone postigao tri pogotka u pet nastupa, dok je za momčad U-17 zabio devet u sedam nastupa.
Igor je rasni centarfor, visok 194 cm, za njemačku selekciju do 17 godina nastupio je ove godine na turniru u španjolskoj La Mangi i u obje utakmice, s Južnom Korejom i Španjolskom, postigao po jedan pogodak. Tako se prometnuo u prvu špicu elfa.
Za razliku od Jakova Šuvera, Igor je nastupio i za Hrvatsku. Bilo je to 2017. na tradicionalnom turniru u Vukovaru te potom i na turniru u Crnoj Gori. Međutim, od tada – ništa.
Suradnik HNS-a iz Njemačke koji marljivo okuplja najveće talente dijaspore Danijel Lučić iz Kölna kaže kako je HNS bio ponovno zvao Matanovića na dvije akcije, ali oba je puta bio prisiljen otkazati zbog ozljede. Šteta, tvrdi Lučić, jer bi tim nastupima bio bliže hrvatskoj nego njemačkoj selekciji.
– Za nas je velika stvar što Igor nastupa za Njemačku – kaže nam Igorov otac Ranko Matanović i dodaje:
– Mi smo bili u kontaktu s HNS-om. Preko Danijela Lučića s nama je razgovarao tajnik u mladim selekcijama Josip Tomaško i načelni je dogovor da se za sada ne ide ni u kakve akcije dok se ne odigra EP do 17 godina (koji bi trebao biti u svibnju, ali ga je Uefa otkazala, nap. a.).
Ranko Matanović je iz Kotor Varoša pokraj Banje Luke (kao i roditelji Matea Kovačića), supruga mu je iz Dervente, dok je Igor rođen u Hamburgu.
– Članovi moje obitelji bili su izbjegli za vrijeme rata u Krapinske Toplice, dakle, kada nam je bilo najteže, Hrvatska im je pružila utočište i to se ne zaboravlja. Međutim, ja sam još krajem 80-ih došao u Njemačku, zaposlio se, tako da su mi obje zemlje puno toga dale – nastavlja Matanović.
Sin vam je već nastupao za Hrvatsku. Jesu li vam Nijemci to zamjerili?
– Ne, izbornik Christian Wück bio je vrlo susretljiv i dopustio je Igoru da igra za Hrvatsku na turnirima. A poslije mu se Igor nametnuo i izborio za poziciju u Njemačkoj, tako da je u ovom trenutku njihov igrač – dodao je Matanović.
Danijel Lučić, koji izvrsno surađuje s HNS-om, osobito s Petrom Krpanom i Josipom Tomaškom, smatra da ni Šuver ni Matanović još nisu posve izgubljeni za Hrvatsku, premda zna kako će Nijemci, nastave li mladići za njih igrati u sadašnjoj formi, teško dopustiti da im ih netko preotme.
Takav slučaj bio je primjerice onaj 19-godišnjega Marca Borasa, nogometaša Kickersa iz Offenbacha, kojega su Nijemci bili pozvali u B-selekciju U-19, ali ga je hrvatski izbornik Joe Šimunić prepoznao kao potencijal za Hrvatsku i dečko je protekle veljače nastupio za našu vrstu U-19 protiv Austrije u prijateljskom ogledu.
Imamo i braću u Bayeru
Zanimljiv je slučaj i nadarene braće Noe (2005. godište) i Leona Pescha (2003.) iz Bayera Leverkusena. Njihov je otac Nijemac, majka Klaudija iz Murvice pokraj Zadra, a braća imaju različite afinitete: Noah je dobio poziv Njemačke i na popisu je za sljedeću utakmicu s Nizozemskom, dok se Leon, prema Lučićevim saznanjima, nada igranju za Hrvatsku.
– Ovo su momci koji mogu daleko dogurati i sigurno ćemo o njima još dosta lijepoga čuti – kaže Lučić, koji u svojoj kartoteci ima uvid u sve nogometaše hrvatskih korijena na njemačkome tlu.
Bravo Hns !!!!😎😎😎🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷 Konačno da ste se Probudili !!!!!😎😎😎 Treba gledat po Cijelom Svijetu gdje su naši Momci !!!!😎😎😎🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷