’Opasno’ su krenuli u ovo Europsko prvenstvo hrvatski rukometaši. Odradili teške pripreme, smjestili se u Split i dobro zasukali rukave. Nema više zezancije, prilika je da se zgrabi i ta posljednja medalja koja im nedostaje u vitrinama, to europsko zlato...
Odmah na otvaranju krenuli su s pobjedama. Srbiju i Island riješili su rutinski, a onda su dočekali i Šveđane koji su ih pobijedili 35:31. Znali smo svi da su oni pored Hrvatske najjača momčad u skupini, a Skandinavci su to i potvrdili. Iako na tribinama navijača nije nedostajalo, na terenu je situacija bila drugačija. Nije to bila ona Hrvatska otprije nekoliko dana. Da, možda je otpao Duvnjak, ali nije bio baš toliki faktor da bi bez njega izgledati toliko loše. Nije ga bilo ni za Island pa su preživjeli. A napravio je Lino Červar nakon prisilne zamjene Duvnjaka, još jednu, ovaj put svojevolju zamjenu u redovima kauboja. Odlučio je Mirka Alilovića poslati na tribine, a priliku je dao Ivanu Pešiću.
- Tu smo svi u službi reprezentacije, ja sam sada tu, sutra će biti netko drugi, nema ljutnje - rekao je kratko Mirko Alilović prije početka susreta, a onda s tribina Spaladium Arene gledao ‘muku po Švedskoj’.
Lino nije pronašao rješenje
Skakutao je Lino pored terena, imao je razloga jer njegovim se igračima baš i nije igralo. Nisu radili višak, lopta im je bila prespora, promašivali su mnogo i gubili ‘glupe’ lopte, ali realno i švedski golmani su bili raspoloženi.
Načeo je cijelu priču Ivan Čupić, zabio prvi gol, ali nakon toga su Anderssonovi momci zapeli. Tražio je Lino rješenja, igrali su Hrvati dosta u početku i s praznim golom, ali obilo im se to u glavu. Jedno su vrijeme čak sedam i pol minuta bili bez pogotka, a onda je u 15. minuti ušao Ivan Pešić, dao neku nadu , ali ne zadugo jer igrači su se vratili u svoj ritam, odnosno švedski ritam. Bilo je to čak pomalo bolno gledati jer nakon plus sedam početkom drugog poluvremena za Šveđane sve je naginjalo tome da se Hrvatska u toj utakmici počela raspadati.
U četvrtak protiv Bjelorusije
Tako je njihova splitska priča završila porazom. Bit će im malo teže, ali spakirat će kofere i krenuti u Zagreb jer tamo ih čeka drugi krug natjecanja, sa sobom prenose i dva boda iz prvog kruga. U četvrtak Areni Zagreb Červarovi momci igraju s Bjelorusijom.
Da, porazom protiv Švedske složili su si gusti raspored, jer nakon Bjelorusije, u subotu ih čeka i Norveška, a na kraju i Francuska. To su reprezentacije s kojima se ne mogu ‘igrati’. Ako ne shvate ozbiljno lekciju koju su im očitali Šveđani, teško da će ukrotiti Nikolu Karabatića i ostatak elitne rukometne ekipe.
Na prste jedne ruke
Najbolji u hrvatskim redovima bio je Ivan Čupić, zabio je sedam golova, dok je Šveđane vodilo Lagergen koji je zabio šest pogodaka. Da im i golmani nisu bili na razini kakvu su hrvatski, u toj utakmici, mogli samo sanjati, možda bi gol-razlika na kraju bila nešto manja. Ovako je na semaforu ostalo minus četiri za Hrvatsku. I ne, nije se nitko mogao žaliti na suce, kao što to posljednjih dana radi Veselin Vujović. Nitko ih nije ‘pokrao’ jer igralo se s praznim golovima i potpuno otvorenim kartama, a Ivan Stevanović i Ivan Pešić svaki su imali toliko obrana da si ih mogu nabrojati na prste jedne ruke.
Nije Hrvatima pomoglo ni to što im je Lino zabranio sve. Možda nisu mogli igrati Playstation i ‘morali’ su cijelo vrijeme biti koncentrirani samo i isključivo na rukomet, ali izgleda da im je misao malo zalutala protiv Šveđana. Nema veze, događa se....
Jedna utakmica ne određuje prvenstvo. Dobro da im se takav kiks dogodio u grupnoj fazi jer kada se dođe do faze ispadanja, ovakve će se greškice kažnjavati puno strože, a onda će biti kasno za analize, pametovanja i plač na parketu jer više neće biti one utakmice koja se ‘igra sutra’, one utakmice koja može popraviti dojam, bodovnu razliku ili mjesto na tablici...
jbga... sto se mora, nije tesko ahahaha