Bivši vaterpolist Ivica Tucak danas je 53-godišnjak s dugogodišnjim iskustvom kao izbornik, već je 10 godina na klupi barakuda. Rođeni Šibenčanin nekad je igrao na mjestu napadača, dok je reprezentaciju preuzeo u rujnu 2012. od legendarnog Ratka Rudića i s njom je osvojio nekoliko odličja, među kojima su svjetsko srebro i bronca te olimpijsko srebro.
Tucak iza sebe ima tragediju od koje se nikada neće oporaviti, a koja je najgora noćna mora svakog roditelja. Naime, Ivica i supruga Marijana izgubili su troipolgodišnju kćer Tenu 21. lipnja 2005. godine. Na nju je na terasi jednog šibenskog kafića pao nelegalno postavljen automat s igračkama i zadobila je teške ozljede glave. Preminula je nekoliko dana kasnije. Nažalost, liječnici je nisu uspjeli spasiti.
GALERIJA Ivica Tucak: Ovi momci ginu za svoju domovinu, zaslužili smo zlato
Isto tako, Tucak je 1990. godine potpisao veliki četverogodišnji ugovor s Crvenom Zvezdom, ali je na početku srpske agresije na Hrvatsku napustio Srbiju i nikad za time nije zažalio. Toga se prisjetio prilikom gostovanja u Podcast Inkubatoru.
– Kronologija je vrlo jednostavna, prije rata sam potpisao za Zvezdu, na poziv mog trenera u reprezentaciji Jugoslavije Nikole Stamenića. Tada je Zvezda pokušala, a kasnije i je napravila veliki tim. Otišao sam sa željom da napravim iskorak u svojoj karijeri. Međutim, rat je sve prekinuo i nakon godinu dana, 1991. godine u svibnju sam napustio Srbiju. Vratio sam se u Šibenik, tada sam bio tu tijekom ljeta, kasnije sam otišao u Švicarsku, a onda sam se opet vratio. Onda sam sudjelovao u ratu i na to sam ponosan – prisjetio je Tucak.
VEZANI ČLANCI:
– Nikad nisam navijao za Zvezdu, ali sam se tamo divno osjećao. Bile su to lude godine, raskinuo sam četverogodišnji ugovor, koji je bio sjajan, ali nisam se dvoumio i morao sam se vratiti. Mogao sam riješiti život, ali sam se vratio kući kod svojih roditelja – izjavio je Tucak.
Svaki put prije nekog velikog natjecanja ide ta priča o izborniku. Poštivam ga i cijenim zbog svega, ali u sportu su bitni rezultati, ne osobne tragedije i životni put.