Braća Kvesić, Anđelo i Ivan, istinske su lokomotive hrvatskog karatea. Ne samo što osvajaju medalje nego i vuku klupske kolege poput Ivana Martinca, nenadanog europskog prvaka, da ostvare svoje snove.
Na ovogodišnjem Prvenstvu Europe, pojedinačnim prvakom Starog kontinenta postao je i Anđelo i to drugi put i kao takav zaslužio je nominaciju za najboljeg sportaša Zagreba i Hrvatske. Za nedavna susreta nije skrivao svoju veliku ambiciju.
– Planovi su za iduću godinu visoki, imamo dosta jakih turnira, a i branim naslov prvaka Europe. Imamo i Svjetsko prvenstvo. U osam godina četiri puta sam nastupio na svjetskim prvenstvima, tri puta bio u borbi za broncu i dvaput je i osvojio. Jedino još što bih volio osvojiti jest svjetsko zlato. Medalja je uvijek super, no to mi je baš velika želja.
U vojsci nismo imali staž
Na toj svjetskoj sceni za europskog prvaka najveći konkurenti stižu iz arapskih zemalja.
– Uglavnom da, iz Egipta i Irana. Prvi na svjetskoj ljestvici cijelu ovu godinu je Egipćanin kojeg sam ja pobijedio u finalu turnira u Antalyi, bilo je 7:2. I prije sam ga na Svjetskim igrama pobijedio. Meni njegov stil odgovara, a ja njemu ne odgovaram, a bit će Svjetsko prvenstvo u Kairu gdje će on biti domaćin. Imat će zasigurno veliku podršku i lobi, no to je još jedan izazov i motiv za mene. Kada sam maksimalno spreman, znam da mogu svakoga pobijediti.
Anđelo i brat mu Ivan odnedavno su, kao vrhunski sportaši, u sastavu policije.
– To je odlična priča. Imaš neku sigurnost. Za razliku od vojske, gdje nam kao ugovornim pričuvnicima nije išao i staž, ovdje će ugovor biti na neodređeno i ići će nam radni staž. Što znači da i nakon karijere, ako želimo ostati, možemo biti treneri, instruktori ili nešto drugo u sustavu. Otvorena su vrata, imamo vrhunske uvjete i plaću, skoro dvostruko veću nego u vojsci. Za sportaše koji nisu iz komercijalnih sportova, to je sjajna stvar. S obzirom na to da smo Ivan i ja godinama vrhunski u tom sportu, nama je dobro na mjesečnoj razini, jer imamo i gradske i državne stipendije te ponekog privatnog sponzora, ali nije to sport u kojem možeš zaraditi za miran život nakon sporta. Nažalost, u državi nemamo neki izrazito definiran sustav sporta, već spoj ludih pojedinaca, njihovih trenera i roditelja. Talent nije dovoljan, morate biti fanatici u tome svemu da biste uspjeli. Ima boraca koji su jako dobri, ali nisu svjetski vrh, oni od ovog sporta gotovo pa nemaju ništa ili imaju neki minimalac da moraju još nešto raditi da bi plaćali račune, odnosno financirali obitelj.
Kako izgleda angažman sportaša u postrojbama MUP-a, ispričao nam je Ivan Kvesić:
– U sportskoj smo jedinici koja je pokrenuta u suradnji HOO-a i MUP-a, a imamo status profesionalnog sportaša. Zaposleno je 13 sportaša, dva parasportaša i dva trenera. To je za nas velika blagodat. Uvjeti su odlični, a ne obvezuju nas da ondje moramo provoditi određeni broj sati dnevno. Prioritet je treniramo dva puta dnevno, da ostvarujemo međunarodne sportske rezultate, a zauzvrat se od nas traži promocija i to da ističemo da smo djelatnici MUP-a. To je napravljeno po uzoru na razvijene europske zemlje poput Italije, Francuske i Njemačke, koji to imaju već 15-20 godina. Borci s kojima se ja iz tih zemalja borim već tako godinama žive i rade, u različitim su redovima policije. Oni u određenu skupinu ulaze već s 14 godina i u sustavu si do 65. godine. Tako Talijani rade. Kada završiš karijeru, postoje određene službe, što će biti i kod nas praksa, u kojima se možeš ostvariti – bilo da je u pitanju specijalna odnosno interventna policija ili pak administracija. A možeš biti i trener za obuku policajaca ili za obuku sportaša jer nakon nas će doći i neki drugi sportaši. I to je dobro za sportaše koji nisu stekli akademsko zvanje, za njih je to dodatna sigurnost da neće ovisiti o tome, primjerice, imaju li klub s 200 članova da bi mogli živjeti od svog sporta.
Ivan razmišlja i o doktoratu
Mlađi Kvesić je magistar fizioterapije koji je upravo u fazi odrađivanja pripravništva, a razmišlja i o upisivanju doktorata. Kao sportaš je pak odlučio investirati u dodatni rad pa je za kondicijskog trenera angažirao Peru Kuterovca.
– Budući da u drugom dijelu godine nismo imali predviđenih natjecanja, a ono momčadsko Svjetsko prvenstvo nam je uletjelo naknadno tri tjedna prije, odlučio sam krenuti s kondicijskom pripremom. Kako od Olimpijskih igara u Tokiju nisam napravio kvalitetnu bazu, a sljedeće godine imamo Europsko i Svjetsko prvenstvo, Svjetske igre te turnire Premijer lige u Parizu, Kairu i Wuxiju. Bit će naporna godina. Idemo dvaput u Kinu, jer ondje su Svjetske igre, i dvaput u Egipat. Prije Premijer lige u Parizu ići ću u Marseille jer stižu Kazahstanci, Iranci i još neki Azijati s kojima nema priliku trenirati. Sve će to tijelo trebati podnijeti naročito što ja skidam puno kilograma.
Ivan je svojedobno, neposredno nakon Igara u Tokiju, završio na operaciji ramena. Osjeća li i dalje taj problem?
– Nekad zna zasmetati, ali ne utječe na treninge i nastupe. U ovoj godini sam pokazao možda i svoj najbolji karate. Osvojio sam europsku broncu i tri medalje na Svjetskoj ligi, što dosad nisam.
Policajac pomaže građanima, rješava kaznena djela, provodi zakone... Ovi će samo raditi na sebi, dobiti plaću i na kraju sportske karijere mlade policajce će učiti kako policija postupa a što niti sami ne znaju. Država mora vrhunske sportaše na drugačiji način osigurati jer ionako je previše ljudi u sustavu koji rade za sebe dok ih narod plaća.