Jutra nakon izgubljena finala nekog natjecanja nikad nisu idealna. Bez obzira na to što taj finale nitko od vas nije očekivao, i što bi ga prije ovog ljeta svatko potpisao, osjećaj nakon izgubljene utakmice uvijek je gorak. Tako se osjećao i hrvatski košarkaški izbornik Josip Sesar nakon poraza u finalu predolimpijskog turnira od domaćina Grčke.
– Premda to nije bila utakmica težine kao ova finalna, ona utakmica protiv Novog Zelanda boli me jednako. Zapravo, više mi smeta zbog dojma koji smo pokvarili nakon one sjajne pobjede nad Slovenijom. Doduše, mogu imati razumijevanja za igrače s obzirom na to da smo prethodnu utakmicu igrali 18 sati prije i da se, nakon velike emocionalne potrošnje, nismo imali vremena pripremiti.
O finalu s Grčkom, pred 12.000 domaćih navijača, Sesar zbori ovako:
– Napravili smo plan igre, no moramo znati da je Antetokoumpo među pet najboljih igrača na svijetu. Njega čuvati jedan na jednoga ravno je samoubojstvu. I ovako je, ako mu ostaviš dva-tri metra prostora da uhvati korak, to je bilo teško braniti. Ili bi zabio koš ili bi bila slobodna bacanja. U tim situacijama morali smo puno pomagati, skupljati s nekim od njihovih igrača. Mi smo napravili procjenu, po nekim statističkim podacima i po poznavanju tih igrača. Večer prije, u polufinalu sa Slovencima, Calathes je šutirao trice 0-5 a protiv nas 3-4. To su stvari koje se moraju poklopiti. Trebate i malo sreće da biste dobili takvu utakmicu.
U šuterskom smislu više od Antetokunmpa naštetio nam je centar Papagiannis (pet trica).
– Nije to njegov šuterski rang. Nije isti tip igrača Dončić i Antetokunmpo. Dončić je igrač koji 70 posto napada drži loptu u svojim rukama, a Antetokounmpo je igrač koji uzme loptu i koji je na otvorenom terenu izuzetno jak. I taj dio smo čak i dobro radili, prije svega Zubac koji se odmah vraćao..
Nije bilo Antetokounmpovih zakucavanja "in your face" kojima ubija u pojam suparničke obrane, a podiže moral svojih suigrača i raspiruje angažman publike.
– On se isto mučio protiv nas, no to je igrač najviše svjetske kvalitete, jedan na jednoga možda i najbolji na svijetu.
Za ovu reprezentaciju može se reći da je u posljednja dva ljeta rasla. Još prije godinu dana igrale su se pretkvalifikacije protiv Luksemburga i Irske, a samo godinu poslije došlo se na jednu pobjedu do odlaska na Olimpijske igre.
– Mene čini ponosnim to što smo pobudili interes javnosti. Dobio sam jako puno poruka. Ljudi su organizirali zajednička gledanja. Normalno je da je tu potrebna i nadgradnja. Bez obzira na to što vatreni više nisu na Euru, to je prvenstvo i dalje jako gledano, a u fokusu javnosti nekoliko je dana bila muška košarkaška reprezentacija. I što se tiče toga, napravili smo veliku stvar. Vratili smo košarku u medije, i za to sve zasluge idu našim igračima. Šumova i kojekakvih situacija uvijek će biti, no ono što je bitno jest da ustrajemo.
Što je izbornik svojim izabranicima rekao nakon dolaska u svlačionicu nakon izgubljenog finala?
– Rekao sam im da sam tužan, zbog poraza i prilike. Kada te 40 minuta dijeli od Olimpijskih igara i to ne uspiješ izboriti, normalno je da ostane neka tuga, neki žal. No, mislim da smo dali sve od sebe. Ne može nitko nikome niti nitko sam sebi zamjeriti. Grci imaju jednog od najboljih košarkaša svijeta. Mi imamo tri igrača jako visoke kvalitete, koja je možda i veća nego njihovih ostalih igrača. No, ti njihovi ostali igrači su euroligaški igrači pa i sudionici Final Foura. Koncentracija kvalitete je veća, imaju širu klupu. Da bi došli do finala, oni su koristili puno više igrača. U utakmici protiv Dominikane, u dvoboju biti ili ne biti, potrošili smo svoje nositelje puno više no što je grčki izbornik morao protiv Slovenije, koju je u startu slomio.
Da je to bilo fiziološki moguće, da je Sesar svih 40 minuta na parketu držao naše najbolje igrače (Zubac, Šarić, Hezonja), možda bismo gledali finale neizvjesne završnice. No, energetska potrošnja činila je svoje.
– Poznato je da je lanac jak koliko je jaka najslabija karika. Zadovoljan sam svima njima i njihovim ponašanjem. Katkad odigraš malo bolje, katkad malo lošije, no nama je u tom finalu Mateo Drežnjak dao jako puno. Šteta što nismo tu njegovu igru, i samog njega, nagradili nekim aktivnijim rezultatom. Doduše, nismo Grcima dopustili da se opuste, ni u jednom trenutku sve do posljednje minute nismo im dopustili da mogu reći "ovo smo riješili". Oni su počeli slaviti tek 40 sekundi prije kraja.
Nakon svega možemo se samo zapitati, a nećemo nikad znati, koliko bismo bili konkurentniji da je Sesar imao na raspolaganju centre Matkovića i Žižića, krilnog-centra Šamanića, najboljeg igrača ABA lige Božića...
– Ostaje mi žal za nekim igračima koji nisu bili s nama. Zahvalan sam ovima koji su bili tu i oni su odradili vrhunski posao. No, moramo proširiti bazu igrača jer za svakog suparnika ti odgovara drukčiji profil igrača. Meni je, što se tiče momaka koji su otpali kao prekobrojni, drago da kod njih vidim da imaju želju igrati za reprezentaciju i da u tome vide osobnu zadovoljštinu.
Hrvatska će u studenom s BiH igrati presudan dvomeč za odlazak na Eurobasket 2025. godine. A ondje bi ova reprezentacija mogla napraviti novi iskorak.
– Tako je. No, mi već 5. rujna imamo revijalnu utakmicu za Dražena Petrovića i tu ćemo staviti fokus na te reprezentativce koji će igrati u studenom. Bit će to zahtjevan dvomeč, krucijalan za odlazak na Eurobasket. Tu se svi moramo staviti u službu reprezentacije.
Istina, ovo je dobar iskorak u pravom smjeru nakon desetljeca vrludanja i propadanja. Ovo je dobar uspjeh koji daje nadu ali tek sada predstoji puno mukotrpnog i napornog rada. Sve pohvale izborniku i samo nastavite tako dalje. Rezultat ce vremenom doci.