Na današnji dan, 9. travnja, prije točno 20 godina, Mirko Barišić postao je predsjednik Dinama. Dva mjeseca nakon promjene imena, Croatia u Dinamo, u povijest je ekspresno otišao i HDZ-ov namjesnik Canjuga, a ustoličen je tadašnji predsjednik uprave Siemensa, ugledni biznismen koji je još 1991. godine već bio čelnik maksimirskog kluba.
Predsjednik Skupštine, Stjepan Brolich, 3. travnja 2000. u peticiji za sazivanje izvanredne Skupštine prikupio je potpise više od trećine članova i za nedjelju, 9. travnja u 10 sati, sazvao izvanrednu sjednicu.
>> BBB dobili bitku, na Valentinovo 2000. vraćeno ime Dinamo
Jedina točka dnevnog reda bila je rješavanje krizne situacije u klubu. Ona se odnosila na ogromne dugove prema Dinamovim igračima, koji su u to vrijeme i dalje bili uz Canjugu.
Prvi naslov s Ćirom
Član Izvršnog odbora i Dinamove Skupštine, Miroslav Blažević, u danima prije izvanredne sjednice Skupštine, također je stao uz prvog čovjeka kluba.
– Canjuga je najveći izdajnik kojeg je svijet rodio, ali sva ta njegova zločestoća usmjerena je samo za dobrobit kluba. I zato ga ne dam – izjavio je tada Blažević.
Uoči Skupštine na jednoj su strani bili Canjuga i Blažević, a na drugoj Zajec, Barišić, Mamić... Na izvanrednoj sjednici 9. travnja Canjugi je izglasano nepovjerenje, a za novog je predsjednika izabran, kako se i očekivalo, Mirko Barišić, dotadašnji član Izvršnog odbora.
– Sjednica Skupštine bila je napeta i puna emocija i polarizacija. Temeljna polarizacija svela se na to treba li sad promijeniti klupsko vodstvo ili pričekati kraj prvenstva. Većina je zastupnika očito smatrala da bi svako čekanje bilo pogubno za klub koji je uistinu u teškoj situaciji i smjena je napravljena odmah. Izborom novih ljudi napravljen je ozbiljan napor da se trasira novi put za stvaranje kvalitetnog Dinama na novim osnovama – kazao je Barišić u nastupnom govoru.
Zanimljivo, Dinamo u prve dvije sezone s Barišićem na čelu, 2000./2001. i 2001./2002., nije bio prvak, a osladio se tek kada je u ljeto 2002. za trenera doveo Miroslava Blaževića. No, nakon Ćirine smjene, u ljeto 2003., Dinamo je opet dvije godine zaredom ostao bez naslova prvaka.
Zašto ste u travnju 2000. godine bili protiv da Barišić postane predsjednik Dinama?, pitali smo jučer Miroslava Blaževića.
– Ma nisam bio protiv Barišića, moja nesreća bila je u činjenici da sam tada znao što se sprema. Kakav Barišić, to su sve Mamić i onaj zlotvor od čovjeka Naglić, bili pripremili. Barišić je, dok ga Mamić još nije “uzjašio”, mene iz Osijeka bio doveo za trenera Dinama. Tada sam uvjetovao da u klubu mora ostati i Zajec, jer u suprotnom ja – neću. Time sam Zajecu htio pokazati koliko sam mu – tata! A Zajec je već sve imao s Panathinaikosom dogovoreno. I u nakon toga u jednom intervjuu izjavi kako je morao otići iz Dinama jer mu je to sve Ćiro naštimao. Nevjerojatno! Ali, oprostio sam mu to – prisjetio se Ćiro toga burnoga ljeta 2002. godine.
Je li Mirko Barišić najveći Dinamov predsjednik?
– Ja bih rekao – da, ali ipak poslije Ivana Šibla. On je ipak bio najveći, tu nema dvojbe. Šibla ne može nitko zaobići, kao jednog značajnog komunista, ali patriotski nastrojenoga. Canjuga? Ma kakav Canjuga, nemojte ga uopće spominjati – tvrdi Ćiro.
Što ako Mamićeva presuda o izvlačenju novca iz Dinama postane pravomoćna? Bi li to ipak bio težak udarac Barišićevoj vladavini, s obzirom na to da je klub službeno utvrdio kako Mamić nije oštetio Dinamo?
– Mirko Barišić zadnji je čovjek koji bi trebao odgovarati za to. On je gospodin. Ako se održao dvadeset godina na čelu kluba, onda to znači da je imao osobite kvalitete. Barišić je dobar čovjek, kojega je Mamić ‘uzjašio’ i s Dinamom napravio povijest. A u toj povijesti prvo je odjebao mene. I vladao je dvadeset godina hrvatskim nogometom. Mene je potjerao, postavio Nikolu Jurčevića tvrdeći da je to novi Zebec, a onda završio u “Ligi za bedaka” – ističe Blažević.
Zamjerate li onda Barišiću što vas nije zaštitio kada vas je Mamić tjerao?
Osvojio čak 15 naslova prvaka
– Ništa mu ne zamjeram. On tada više nije imao moć, vlast. Ne mogu o njemu ništa loše reći, njemu su, kao i meni, dani odbrojani – zaključio je u svom stilu Miroslav Blažević.
Mirko Barišić danas je 83-godišnjak i još uvijek kao predsjednik funkcionira kao i prije dvadeset godina: na Mamićev daljinski upravljač. U povodu ovoga jubileja zamolili smo ga za intervju i poslali mu nekoliko pitanja, vezana uz njegove najsretnije i najtužnije dane u Dinamu, omiljene igrače i trenere, odnos s Mamićem, naravno i o aktualnoj situaciji s Bjelicom, no gospodin Barišić odlučio je ne istupati javno.
Stoga podsjećamo na najzanimljiviju faktografiju iz njegove ere. Dakle, Mirko Barišić 2001. godine postavio je Zdravka Mamića za dopredsjednika Dinama, a 2003. dodao mu prefiks – izvršni. Time mu je praktički predao sve ovlasti i status prvoga, svemogućega operativca.
U Barišićevoj eri Dinamo je osvojio čak 15 naslova prvaka, pet puta bio je sudionik Lige prvaka. Dinamo je doveo, stvorio i afirmirao ogroman broj A reprezentativaca, ali se istodobno olako i okrutno rješavao velikih Dinamovih igrača i trenera, poput Prosinečkog, Blaževića, Zlatka i Nike Kranjčara, Velimira Zajeca. Na kraju i – Nenada Bjelice.
