Dok ovo čitate, Ivan Levaj, 21-godišnji plivač zagrebačke Mladosti i hrvatske reprezentacije, sudionik je Europskog prvenstva u 25-metarskom plivalištu u danskom gradu Herningu. Priprema se za nedjeljnu utrku u štafeti 4 x 50 metara slobodno, od koje naši plivači (uz Levaja, Todorović, Sever i Stojkovski) puno očekuju, možda i medalju, donosi tjednik Max!
A iza njega će biti nastupi na 50 i 100 metara slobodno. Za koje se dečko iz Španskoga posebno pripremao. U nepunu godinu dana popravio je svoje najbolje vrijeme na 100 metara (u malim bazenima) za skoro cijelu sekundu, sa 48.8 na 47.9, te se na listi našao među 20 najboljih europskih plivača. Kako je u tome uspio?
Plivanje ispred tenisa i košarke
- To je ponajprije zasluga mog novog trenera Mira Žeravice. I starom sam treneru Aleksandru Seleznjevu iznimno zahvalan jer me preuzeo kad sam imao 16-17 godina i napravio od mene pravog plivača. No, od kolovoza, kada me preuzeo Miro, napravio sam veliki skok. Promjene na treningu bile su velike, cijela grupacija plivača koju on vodi odlično pliva - kaže Ivan.
Pa u čemu je tajna? Što se to promijenilo?
- Pa, više radimo u teretani, na snazi i eksplozivnosti. U vodi smo više usredotočeni na neke detalje koji su važni za nas sprintere: start, okreti i neke druge finese.
Kako ste vi zapravo postali plivač?
- Počeo sam sa šest godina, iako sam se u početku dugo tražio. Probao sam i tenis i košarku (Ivan je visok 197 cm - op. a.), ali na kraju sam shvatio da mi plivanje najviše leži i da se u vodi najbolje osjećam.
Ali u tenisu i košarci biste više zarađivali?
- Primam stipendiju od oko 2500 kuna. Nije puno, ali dobro dođe. Do prije nekoliko godina dobivao sam i više, ali tada je bilo novca i u klubu i u savezu i u HOO-u. Ne znam, možda su nešto zaradili Duje Draganja, Sanja Jovanović ili Gordan Kožulj, dobili su neke nagrade za osvojene medalje, imali neke sponzore... No, u cjelini to je smiješno u odnosu na zarade u nekim drugim sportovima.
A kako ste se odlučili za medicinu?
- Moja inspiracija bio je moj djed po majci Božidar Posinković, u svoje doba poznati ortoped. Umro je još dok sam bio mali, ali o njemu se u obitelji pričaju legende. I zato je moja namjera specijalizirati ortopediju. Na neki način bih ostao u sportu i bavio se, recimo, sportskim ozljedama.
U SAD-u godina za 50.000 USD
Kažu da vam je prosjek ocjena 4,5 ili 4,6. Kako to uspijevate uz tolike treninge?
- Nikad mi nije bio problem učiti, bio sam odličan u srednjoj školi i uvijek sam imao afiniteta prema biologiji i kemiji.
Neki bi na vašem mjestu iskoristili priliku da dobiju sportsku stipendiju i otišli studirati u SAD.
- Za odlazak u Ameriku trebalo se odlučiti dok sam još imao 16-17 godina, iako nije lako otići i potpuno okrenuti život. Htio sam studirati medicinu, a studij medicine u SAD-u traje osam godina. Prve četiri godine pokrivene su sportskom stipendijom, no druge četiri morate plaćati iz svog džepa. A godina stoji 50.000 USD. Tako da sam vrlo brzo otpisao tu varijantu. A i u Zagrebu mi je bilo sasvim dobro, imao sam dobrog trenera i solidne uvjete. Znao sam da će mi na fakultetu izlaziti u susret, iako unatoč tome nije lako uskladiti obveze. Nije slučajno da se na prste jedne ruke mogu nabrojati sportaši koji su studirali ili studiraju medicinu. Ja znam za vaterpolista Miškulina, par veslača, za plivače nisam čuo.
Mi smo se sjetili i atletičarke Marine Banović, ali nije teško složiti se s tvrdnjom da se vrhunski sportaši odlučuju za ipak nešto lakše fakultete, recimo - ekonomiju. A kakvi su Ivanovi sportski ciljevi?
- Plivam discipline koje je plivao Duje Draganja i normalno je da sam još poprilično daleko od hrvatskih rekorda. Njegov najbolji rezultat na 100 metara bio je 46.08, ali postignut je u onom svemirskom kostimu koji danas više nije dopušten. No, taj Dujin rezultat, kojemu se ja polako približavam, za mene je poticaj i motivacija.
Kakva je sad situacija u Mladosti, svojedobno je bilo pobuna i raskola?
- Sad je sve u redu. Jedan mladi trener tjerao je svoju volju, došlo je do sukoba između trenera oko toga tko će čiji plivač biti, ali sad se sve smirilo i svi smo prije svega posvećeni treninzima.
Pratite li ostale sportove?
- Slabo. U slobodno vrijeme odem u kino ili s prijateljima na cugu.
Je li vam što u rodu glumac Otokar Levaj?
- Jest, neki daljnji stric. Nas Levaja u Hrvatskoj nema puno, jedva 20-ak. U Mađarskoj puno više - otkrio je Levaj za Max.
