Ovo je jedan stari, žalosni istočnoeuropski stadion. Dolazak u takav ambijent za nas je veliki korak u prošlost, ali moramo se s time nositi, tako je o stadionu u Maksimiru prošli tjedan zborio švedski izbornik Janne Andersson.
Francuski novinari, koji su se sa zagrebačkim ruglom susreli tri dana kasnije, bili su još šokiraniji: - Ovo je strašno, kao da smo se vratili u socijalizam, zar svjetski doprvaci, u svom glavnom gradu, moraju igrati na ovakvom ruglu? - pitali su se Francuzi.
Nažalost, moraju, to jest bolji nemaju, iako se ovaj dobrano raspada, a nakon potresa istočna i južna tribina zbog opasnosti zatvorene su za navijače.
Srbi grade svoj Wembley
Busamo se u prsa da smo sportska velesila, ponosni smo na nogometaše kada osvajaju svjetske medalje, no kada im treba sagraditi jedan normalan dom, nacionalni stadion, onda mnogi kreću s floskulama: “Zagrebu nedostaju vrtići, škole, bolja gradska infrastruktura...”
Glupost! Jer novca mora biti i za jedno i za drugo. Stadion je zagrebački problem već više od 20 godina i zaista je nevjerojatno da se već toliko dugo ništa ne pokreće s mrtve točke. Naslušali smo se u to vrijeme brojnih Bandićevih “driblinga”, lažnih obećanja o konačnoj obnovi Maksimira, o rušenju Maksimira pa gradnji novog stadiona na istom mjestu, a već se mahalo i nacrtima novog stadiona, koji se trebao graditi na Kajzerici. No taj “Plavi vulkan” na Kajzerici bio je samo još jedno lažno obećanje.
Mislite li zaista da je Hrvatska toliko siromašna zemlja da ne može izdvojiti 80-100 milijuna eura za nacionalni stadion? Naš premijer Andrej Plenković u predizbornoj je kampanji naglasio da je nacionalni stadion potreba, i tu se zaustavio.
Pogled u tuđe dvorište u zemljama u regiji otkriva da su i slabije ekonomije od naše, pa i manji gradovi od Zagreba, našle način da sagrade vrhunski komforne stadione, po visokim Uefinim standardima.
Primjerice, albanska vlada i tamošnji nogometni savez zajednički su vlasnici Air Arene u Tirani s 22.000 natkrivenih mjesta. Gradnja stadiona trajala je od 2016. do 2019., a cijeli projekt, u sklopu kojega su još i hotel Marriott i trgovački centar, koštao je 85 milijuna eura.
Hrvatska nogometna reprezentacija upoznala je i monumentalni objekt u Skoplju, stadion uz rijeku Vardar za 36.000 gledatelja, koji nosi ime pokojnoga pjevača Toše Proeskog. Gradnja tog objekta koštala je 60 milijuna eura, a na njemu su finale Europskog Superkupa 2017. igrali Real Madrid i Manchester United.
Pa ako mogu Makedonija i Albanija, onda i hrvatski državni proračun valjda može podnijeti gradnju jednog stadiona za 30-ak tisuća navijača.
Ne moramo biti megalomani kao Rumunji, koji su ekstraluksuzni stadion u Bukureštu 2011. godine platili čak 234 milijuna eura, s kapacitetom od 55 tisuća mjesta. Megalomani su i Mađari, od 2014. do 2020. u svojoj su zemlji sagradili nevjerojatna 42 stadiona!
U Budimpešti su obnovili ili sagradili čak dva stadiona. Puskas Arena sa 67.000 mjesta otvorena je 2019. i koštala je 400 milijuna eura, a 2014. su za 45 milijuna eura sagradili Groupama Arenu s 22.000 mjesta.
A Mađare bismo mogli pitati i kako takav stadion učiniti profitabilnim. Naime, na tom predivnom, modernome stadionu, osim nogometnih utakmica, održavaju se koncerti, konferencije, čak i vjenčanja, a godišnji prihodi od izvannogometnih aktivnosti na Groupama Areni iznose čak 12 milijuna eura!
Ako i dalje mislite da je Hrvatska presiromašna država za gradnju novog stadiona, na kraju ćemo dodati i da s gradnjom uskoro kreću i Srbi. Njihov predsjednik Aleksandar Vučić amenovao je gradnju “srpskog Wembleya”, koji će koštati gotovo 250 milijuna eura, a gradnja počinje za šest mjeseci.
Stadion financira – država
A gdje bi se uopće stadion u Zagrebu mogao graditi? Iako u Dinamu navijaju da se sruši postojeći te na istom mjestu sagradi novi, ta je opcija nerealna budući da je samo rušenje jednako skupo koliko i gradnja. Puno jeftinija opcija je gradnja stadiona u Blatu, tamo bi se zdanje od 30-ak tisuća mjesta moglo napraviti za 80 milijuna eura.
Često se u komentarima spominje: “Neka i HNS financijski sudjeluje u gradnji stadiona”, no to je zapravo potpuno kriva teza jer nijedan savez u svijetu nije sufinancirao gradnju nacionalnog stadiona, to je isključivo išlo na teret države i grada u kojem se stadion nalazi.
Gospodo državnici, vrijeme je da i Hrvatska dobije stadion kojeg se nećemo morati sramiti. Ako su mogli Albanci, Makedonci, Slovenci, Rumunji, ako mogu Srbi, onda će valjda moći i zemlja svjetskih doprvaka! Vatreni su to zaslužili...
Prvo treba zatvoriti na doživotnu one koji su na obnovu stadiona potrošili 100 mil. eur-a a onda idemo dalje !?