Senijad Ibričić nije se baš naspavao nakon derbija.
– Nisam mogao spavati, ležao sam samo. Otkad je sudac svirao kraj bio sam u transu koji me dugo držao – priča Senijad Ibričić.
Nije se puno slavilo, igrači sz zapjevali na stadionu, poslije popili piće - dva. Čekaju ih nova iskušenja.
– Ne smije nam se dogoditi kao nakon derbija u Maksimiru da stanemo. Moramo nastaviti ovako igrati, sada osvajanje titule ovisi samo o nama – tvrdi Ibričić.
Calello je igrao rukom, vidio je to jasno Ibričić, no priznaje da mu je lopta kod njegovog gola malo prešla preko noge.
– Dabogda svaka koja pređe preko noge ušla u gol – smije se Ibričić.
Ne smatra da je on bio junak derbija.
– Igrali smo kao momčad, od prvog do zadnjeg dali svoj maksimum. Kolektiv je bio, uz navijače, najbolji igrač – objašnjava Ibro.
A gol posvećuje bivšem treneru Vučeviću i 15-godišnjem Lovri Buljanu, torcidašu koji ima tumor.
– Vučević je najviše inzistirao na mome dovođenju, zahvalan sam mu na tome. A taj je dječak, kad sam ga pred koji dan posjetio, zaželio da baš ja zabijem gol. To se ostvarilo – ispričao nam je Senijad Ibričić.
