Igor Pamić (45) najdugovječniji je trener u Prvoj HNL, 31. ožujka navršene su četiri godine otkako je postao trener Istre 1961. Podatak da jedan prvoligaški trener četiri godine sjedi na istoj klupi zvuči kao nominacija za nagradu u kategoriji "poseban doprinos HR-nogometu".
– Istina, ali četiri sezone bio sam trener i u Karlovcu. Ondje sam uletio u euforiju tipičnu za klub u usponu, iz treće ušli smo u prvu ligu. Kada sam došao u Istru prije četiri godine, zatekao sam drukčiju situaciju. Došao sam kao spasitelj, tako su barem govorili drugi. Poznavao sam situaciju u Puli, od atmosfere do uvjeta za rad, budući da sam prije toga godinu i pola dana radio u klubu s kojima sam tada ušao u prvu ligu. U ove četiri godine stalno sam pod imperativom rezultata u teškim uvjetima za rad. Liga se smanjila, stvoriš nešto, onda ti prodaju igrače, pa opet moraš ispočetka... Morate znati da Pulu doživljavam na drukčiji način.
U Istri je Pamić praktički počeo.
– Ukupno sam u klubu proveo 13 godina, što nije malo. Mislim da emocije nisu nevažne u poslu! Ne želim se hvaliti time što sam desetak puta mogao otići u neki drugi klub nego želim reći da sam ostao jer nisam nezadovoljan. Uvjeren sam da ćemo ove sezone ostati u ligi, pa ako još dođe novi kapital, vjerujem da klub može krenuti u drugom smjeru. Sa mnom ili s nekim drugim trenerom, nije bitno. Bitno je da će iza mene nešto ostati. Uspijemo li ostati u ligi, smatrat ću da sam obavio svoj posao.
Istra 1961 postala je prvi klub u pretežito privatnom vlasništvu, zajedno s vlasnikom Mihailom Ščeglovim postali ste nositelj pilot-projekta, koji je zapeo u financijskim poteškoćama?
– Prvi sam progovorio o problemima. Nije ugodno kada javno kažeš da imaš gazdu, a nemaš novca. Kada je Ščeglov došao, klub je bio dužan 9 milijuna kuna, što za Istru nije mali iznos. Dug smo polako smanjivali, prvi put u klupskoj povijesti počeli smo živjeti od prodaje igrača, bilo je to turbulentno, ali zanimljivo razdoblje. Moram priznati da me privuklo kada je Ščeglov uoči dolaska jasno i glasno rekao: "Pamić ili nitko!" To povjerenje držalo nas je skupa iako je bilo nesuglasica u teškim uvjetima rada.
Tri naša kluba u pretežito su privatnom vlasništvu. Split i Rijeka pozitivne su priče, Istra 1961 uskoro bi trebala dobiti novog vlasnika?
– Rijeka je nešto najljepše što se dogodilo hrvatskom nogometu zadnjih nekoliko godina! Možeš imati tradiciju, stadion i navijače, ali bez novca ne ide. Damir Mišković fantastično vodi klub, Rijeka ima vrhunskog trenera Keka, a mene je najviše impresioniralo što je napravila veliki iskorak u europskim utakmicama, što znači da se može. Volpi je najbitniji jer daje novac. Svi drugi moraju tek znati kako da najbolje iskoriste novac, što i čine. Po meni, to je jedini put razvoja hrvatskog nogometa, koji sve teže diše. Uz dobre rezultate stvara se pozitivna atmosfera, na utakmice počinju dolaziti gledatelji, koji su za mene najvažniji. Ako nema gledatelja, nema ni gušta!
Split je u specifičnoj situaciji. Braća Žužul ulažu, imaju rezultata, ali nedostaje ambijent.
– Žužulima treba odati priznanje jer dobro rade iako znaju da nikada neće postati prvi klub u gradu. Istra je napravila najmanje iako se prva privatizirala. Nema se tu bilo kome što zamjeriti. Nije to bilo ni ne znam kako veliko ulaganje, da sada ne iznosim brojke. Ščeglov se pojavio kao spasitelj kluba. Da se nije pojavio, pitanje je bi li se danas igrao prvoligaški nogomet u Puli. Sve to treba uvažiti. Novi stadion u Puli također je pridonio dobroj atmosferi, potaknuo je ljude da iskažu još veću privrženost prema klubu. Ne govorimo o brojkama navijača kakve imaju klubovi iz Splita ili Rijeke, ali je takva podrška dovoljna da bi se opstalo. Kada me Ščeglov pitao kako možemo uspjeti, rekao sam mu da se ne treba bojati. 'Ajmo iskoristiti slabosti drugih. Mi nemamo puno novca, ali nemaju ga ni drugi. Uspjeli smo jer smo bili realni!
Uskoro bi u klub trebao ući američki kapital. Da su novi vlasnici klub preuzeli zimus, situacija na ljestvici sada bi vjerojatno drugačije izgledala?
– To je činjenica! Ali oni su još uvijek tek potencijalni investitori i daj Bože da dođu. Kao trener mogu reći ono što čujem, dosta sam dobro upoznat s klupskom problematikom jer sam i sportski direktor. Bio sam kratko razdoblje član Upravnog odbora. Više formalno nego praktično obnašao sam dužnost u prijelaznom razdoblju od dva mjeseca i nikada nisam sudjelovao na sastancima. Međutim, dosta komuniciramo, što nas, na kraju krajeva, i održava. Dakle, svaki ulagač ima svoju ambiciju. Nadam se da će novi investitor doći, a kakve ambicije ima, vidjet ćemo kada dođe. Za sada postoje samo naznake. Naravno da nije isto ako netko uloži 10 ili 20 milijuna kuna. Sve su to stvari koje ne znamo!
Ističe da je velika stvar da netko dolazi i da pri tome zna kakva je situacija.
– Ako smo proteklih sezona uspijevali iako nije bilo puno novca, sigurno da s takvim ulagačem možemo ostvariti puno više. Klub bi dobio drugu dimenziju.
Je li hrvatska struka podcijenjena? Evo vam šlagvort: najbolji trener u HNL-u je Slovenac Matjaž Kek, najbolji hrvatski igrači igraju u najboljim europskim klubovima, najbolji hrvatski suci sude u završnicama europskih natjecanja, samo najboljih hrvatskih trenera nema u najboljim europskim ligama?
– A mogu li ja vas nešto pitati? Kako će nas cijeniti vani ako nas ne cijene kod kuće!? Ne opravdavam ni sebe, ni kolege. Uostalom, spadam među cjenjenije trenere što sam vjerojatno zaslužio rezultatima. Međutim, jako su bitne okolnosti u kojima treneri rade. Ni u jednom se hrvatskom klubu nije dogodio značajan zaokret, jer treneri traju po nekoliko mjeseci. Tako je ponekad i vani. Primjerice, sjećate se da Inter godinama nije mogao osvojiti prvenstvo jer su stalno mijenjali trenere. Onda su doveli Roberta Mancinija, koji je prve dvije sezone bio drugi, treći, da bi nakon toga počeo niz vrhunskih rezultata koji je nastavio José Mourinho. Kasnije su opet pali.
Zato je, ističe, važna vjera u trenera.
– Vodiš tridesetak igrača kojima treba vremena da se naviknu na tebe i onda odeš taman kada bi s njima trebao početi ostvarivati rezultate. Dođe drugi trener pa i njega brzo smijene. Igrači ne mogu pratiti takve promjene, pogotovo ako nisu dovoljno kvalitetni. A što se tiče uvjeta rada, reći ću vam da mi u Istri nemamo gdje trenirati kada padne kiša. Sada će netko reći da nisam normalan, ali iznosim činjenicu kada kažem da Istra nema svoj teren za treninge! Da kažem i ovo: u Karlovcu nisam imao takvih problema! Imao sam na raspolaganju vrhunski pomoćni teren i teren s umjetnom travom, a onda je lakše raditi.
Nakon četiri stresne godine u klubu, želite li otići ili ostati na klupi Istre i jednog dana voditi momčad u Europi, kao što ste izjavili?
– Stojim iza te izjave. Kada bih mogao birati, nakon četiri godina uživanja u mukama volio bih da Istra naglo iskoči kao što je iskočila Rijeka. Mi nikada ne možemo biti Rijeka, ali možemo postati vrhunski u našim uvjetima, a to znači da u Puli igramo barem kvalifikacije za Europsku ligu. Vjerujem da se to sve skupa može ostvariti u jednoj sezoni. Znam da je to trenutačno više želja nego realnost, pričekajmo nekoliko mjeseci da vidimo koliko je to što želim objektivno. Nikada nije zahvalno govoriti o sebi, dugoročno se nadam da ću, zahvaljujući rezultatima, jednog dana doći u situaciju voditi bolji klub nego što je Istra. Bilo bi idealno kada bih jednog dana došao u situaciju da se s Istrom borim za titulu prvaka, ali znamo koliko je to realno...
Bivši ste reprezentativac, bivši igrač Dinama, nikada niste radili u sustavu HNS-a, ali dobro poznajete unutarnji ustroj. Bili ste u manjini kada ste javno zagovarali izbor neiskusnog Nike Kovača uoči doigravanja protiv Islanda?
– Možete se sa mnom složiti ili ne, ali ja mislim da je u poslu najvažnije: znaš ili ne znaš! Normalno da s više iskustva postaješ bolji trener, što ne znači da na početku ne možeš biti dobar. Bio sam za Kovača, ali nisam bio protiv Štimca kada sam govorio da nisu problem lošiji rezultati u slaboj skupini. Veći je problem bila katastrofalna atmosfera oko reprezentacije, što je najvažnije. Kovačevim dolaskom promijenila se atmosfera iako je pitanje što bi se dogodilo da smo u doigravanju izvukli jaču reprezentaciju od Islanda. Tko to zna? Ovako smo dobili nešto što nam je silno bilo potrebno, zajedništvo i pozitivan naboj, koji je reprezentaciju puno puta vodio prema uspjehu – zaključio je trener Istre 1961 Igor Pamić.
>> Pamić srušio Hajduk, Istri drama i velika tri boda na Drosini
skidam ti kapu pamicu bio si dobar igrac a isto tako kao trener kolegap.k.