Dvoboj s Austrijom potvrda je svega onoga što sam o reprezentaciji
govorio od prvog dana. A to znači da je dobro vođena i da je iznimno
nadarena. Ne samo zbog uvjerljive pobjede nad mladom i ambicioznom
Austrijom, što ima svoju težinu, već zbog fascinantnog načina na koji
je europski Brazil, kako su nekada nazivali našu reprezentaciju, došao
do pobjede.
Sigurnost kojom naši igrači drže loptu koliko god žele najveći je
barometar kad ocjenjujemo neku momčad. Brza transformacija iz naizgled
uspavane središnjice u vršak napada potvrđuje da je koncepcija odlično
izabrana i da je moderna. Uvijek sam govorio da imamo četiri odlična
zadnja igrača, a posebno me obradovalo “uskrsnuće” Darija Šimića.
Cico je reagirao kao pravi strateg. Odmah je prilagodio formaciju prema
situaciji na travnjaku. Kada je vidio da Austrija igra s jednom špicom,
dodijelio joj je Tomasa i tada je bilo gotovo.
Klasnić je napokon proradio, ali nikako se ne mogu oteti dojmu da je
tandem Pršo - Olić još opasniji. Možda to nije pravi trenutak, Klasnić
je sada zvijezda, ali ja uvijek govorim što mislim. Pletikosa je kriv
za gol, ne znam što mu je bilo, pa nije loptu prebacio preko prečke u
korner, kako to vratari čine u takvim situacijama. Ali, ne treba ga
pokopati, odlično se postavlja i dokazana je vrijednost.
Svi su naši igrači već sada u odličnoj formi, a Cico osim u
izborničkoj, i u manekenskoj. Morat će mi dati adresu od kreatora koji
mu je šivao odijelo. Oduševljen sam i nadam se da će to biti poticaj, a
ne neko prenaglašeno podizanje samopouzdanja koje se, to je u nogometu
dokazano, obije o glavu. Hrvatska mora imati hipoteku “možete, veliki
ste”.
Kada smo u Baselu igrali s Argentinom, vidio sam da je Vlatko Marković
jako zabrinut. Ponudio sam mu okladu, 100 eura na pobjedu Hrvatske, dao
mu i neodlučeno. Deset dana kasnije dobio sam potvrdu da je Vlatko
uplatio lovu. I poslao mi e-mail u kojem je pisalo “Bravo, majstore!”.
To kazuje koliko vjerujem toj momčadi i Cici. Europski Brazil može
protiv južnoameričkoga!
GENERAL POSLIJE BITKE
