Stojko Vranković, predsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza, proveo je u NBA ligi pet sezona i kao takav je netko tko današnjim reprezentativcima doista može svjedočiti što to NBA liga jest. Štoviše, igrajući za tri kluba (Boston, Minnesota, LA Clippers), Stojko je u košarkaškom eldoradu bio u vrijeme kada najjačom košarkaškom ligom nije vladao novac kao danas, već je igrati na NBA parketima bila stvar prestiža.
– Prije mene u NBA ligi bilo je tek nekoliko Europljana pa je za svakog od nas to tada bio igrački i kulturološki šok. Tada NBA liga nije bila nadohvat ruke kao sada i moj prvi susret s NBA košarkom bila je jedna utakmica koju sam u Bostonu gledao za vrijeme reprezentativne turneje po Americi. Drugi kontakt bio je nastup na turniru McDonald’s, a prije toga do mene je u Zadar došao glavni menadžer Celticsa Jan Volk.
A onda je došla 1990. i Stojko je obukao dres velikih Boston Celticsa i postao suigrač Birda, McHalea i Parisha.
Razlika u mentalitetima
– Kada sam stigao u Boston, dočekala me velika razlika u mentalitetu, ljudi koji se baš i ne druže koliko mi. Bez obzira na to što je supruga Lola krenula sa mnom, zajedno s dvogodišnjom Mateom i jednogodišnjom Andreom, osjećao sam nostalgiju jer su mi nedostajali prijatelji.
Kao rođenom Drnišaninu i stanovniku Zadra, kada je po drugi put došao u NBA, nedostajala mu je i mediteranska klima.
– Kada sam ja došao tamo, bio je početak listopada, no vrlo brzo je, gotovo pa preko noći, napadalo metar i pol snijega koji se baš nije otapao jer je vani bilo i do minus 35. No život je tamo tako organiziran da gotovo i ne moraš izlaziti van. Recimo, izvezeš se iz svoje garaže i uđeš u garažu dvorane ili trening-centra, a ako bi trebao u grad, tamo ti je sve bilo povezano “skywalkom”, natkrivenim stazama koje su povezivale poslovne zgrade, hotele, trgovine, servisne urede...
Kada je došao u Wolvese iz Minneapolisa, Stojko je tamo zatekao mlađahnog Kevina Garnetta, a Stephon Marbury izabran je te godine na draftu.
– Oni su bili prilično različiti kao ljudi. Kada si vidio Marburyja sa svim tim tetovažama, lancima, naušnicama, vidio si i dozu uličarstva. On je bio ogroman talent za koji nisi znao u kojem će smjeru otići, hoće li ulica prevagnuti. Garnett je pak od početka bio profesionalac koji je jako volio trenirati.
U tom svijetu u kojem ima i onih koji koketiraju s ulicom i neki Stojkovi suigrači su nosili oružje.
– Imao sam jednog suigrača, beka koji je sa mnom igrao u Minnesoti, za kojeg se govorilo da su mu našli u automobilu neprijavljen pištolj. Kada dođu iz “geta” u NBA pa zarade novac, neki polude.
Zašto je taj svijet obilježen drogiranjem, nasiljem, silovanjima...?
– Većinu toga donosiš iz kuće pa se i ne čudim što je u moje igračko vrijeme bilo nepisano pravilo da pet godina nakon završetka igračke karijere 60 posto NBA igrača bankrotira.
Prošao je “vojnu školu”
Stojku se to nije moglo dogoditi jer on je prošao “vojnu školu” što bi se moglo reći za disciplinu koju su tražili tadašnji treneri, a posebice izbornik SFRJ Dušan Ivković.
– To su neke stvari koje su nas naučile redu. Nije dobro da ti je u startu sve dozvoljeno jer onda ti je lakše shvatiti što je dobro za tebe, a što nije.
Dok je igrao za Celticse, Hrvatska je napadnuta od srbočetničkih paravojnih formacija uz pomoć takozvane JNA.
– U to vrijeme nije bilo pametnih telefona ni interneta pa je bilo puno teže saznati što se događa i komunicirati s majkom koja je morala bježati iz Drniša i koja je kraj rata dočekala u izbjegličkom hotelu Medena u Trogiru.
A to je nešto što većina današnjih hrvatskih NBA igrača ne pamti, a neki nisu bili ni rođeni. Promijenilo se vrijeme, a i NBA liga.
– Čini mi se da je u naše vrijeme bilo više čvrstine u igri pa je bilo prekršaja i za zatvorske kazne. Sada se pak pucaju trice i s 12 metara pa linija trice ništa ne znači. Osim toga, nema klasičnih petica tipa Olajuwon, Ewinga, Parisha, ta igračka pozicija kao da izumire.
Nema više ni rivalstava kakvih je nekad bilo, recimo između Celticsa i Lakersa. Danas su si svi prijatelji. Je li to zbog toga što je važnije zgrnuti milijune nego osvajati trofeje?
– Odgajan sam tako da je u sportu najvažnije biti prvi, najbolji, igrati finale i nekad je toga bilo više. Recimo, Draženu Petroviću mogao si dati ne znam kakve novce i oni ga ne bi zadovoljili ako on nije bio najbolji. Možeš ti zaraditi ne znam koliko novca, no neugodno je kada te netko zamoli da mu pokažeš svoje trofeje, a nemaš što pokazati.
Samo u prva dva dana ovogodišnjeg prijelaznog roka u NBA ligi dogovoreno je ugovora za dvije milijarde dolara, a u toj priči našao se i naš Bojan Bogdanović kojemu je zajamčen četverogodišnji ugovor vrijedan 73 milijuna USD.
– To je za nas koji radimo u košarci velika stvar, a prva stvar koja mi je pala na pamet jest da je Bojan potpisao fiksan ugovor i da bi u reprezentativnom pogonu mogao biti sljedeće ljeto.
>>> Pogledajte trening hrvatskih košarkaša
Stojko cestitam kapa dole za uspjehe kao profesionalni kosarkas. Steta sto si sada dio Jovanoviceve politike i kao izrazeni SDPovac odnosno jovanovicevac ne uvidjas da ti i tvoj ideoloski suborac Radja niste ocevidno u stanju doprinjeti nesto pozitivno nasoj kosarci. Naprotiv, unisili ste je. Da je netko dugi tako lose radio kao vas dvojica vec pri 10% vasih gresaka bi bio smjenjen. Vas cuvaju vas jugoslovenski ideoloski pajdasi koji vladaju medijama. Steta sto nemate nimalo sposobnosti za samokritiku. U ljevicara taj dio karaktera izgleda ne postoji. Zbog toga vjerovatno unistisete sve sto dirnete.