Legendarni hajdukovac Zoran Vulić (58), kapetan jedine hrvatske momčadi koja je igrala u četvrtfinalu Lige prvaka, nije imao dvojbe oko nogometaša godine. Iako ju je Modrić okončao bez trofeja.
– Modrić i dalje igra važnu ulogu u najboljemu svjetskome klubu, on je i ove godine bio najbolji igrač reprezentacije koja se plasirala na Europsko prvenstvo – pojašnjava Zoran Vulić.
Na drugo mjesto postavili ste Ivana Rakitića, igrača bez opipljivoga učinka u reprezentaciji. Misteriozni su bili njegovi nedolasci na nekoliko okupljanja. Niste mu zamjerili?
– Ne znam razloge zbog kojih je Ivan otkazivao reprezentaciji pa ne mogu reći zamjeram mu to ili ne. Ja mislim da Rakitić svaki put kada je otkazivao Daliću nije bio psihički ili fizički spreman i, kad je tako, onda mu se nema što prigovoriti. Kao što mu se ni milimetra ne može oduzeti htijenje i volja s kojima nastupa za na nacionalnu momčad. Usto, on je standardni igrač Barcelone pa je logično da je ovako visoko plasiran – objašnjava Vulić.
>>>> Pogledajte tko je sve osvajao nagradu VL-a za nogometaša godine
Nedostaje li vam netko među prvom desetoricom, nekoga koga biste rado uvrstili?
– Borna Barišić igra fenomenalno u Rangersu, pratim njegove nastupe i svime što je demonstrirao ove godine spada među najbolje naše igrače. Žao mi je što se Rebić, kojega sam vodio i za kojega sam sentimentalno vezan, malo pogubio u klupskim nastupima, dok je Livaković pravo vratarsko otkriće. Dominik je uz Olma, Petkovića, Ademija i Oršića bio Dinamova perjanica u Ligi prvaka, a isprofilirao se kao trajno rješenje za prvoga vratara reprezentacije – naglašava Vulić.
Došao bih i šesti put u Hajduk
Čime se danas bavi nekadašnji Hajdukov trener?
– Radim individualno s mladim nogometašima. Onako kako sam nekada radio s Vlašićem, Perišićem, Kalinićem, Radoševićem, Pašalićem... Novi angažman? Nikada nisam imao više upita, a nikada nisam bio dalje od posla. Znate, kada netko o vama pročita da ste se na zadnjem poslu zadržali samo 45 dana, onda se logično pita u čemu je bio problem – nastavlja Vulić.
Prošlo je više od godinu dana od otkaza u Hajduku, a vi ga još niste preboljeli?
– A kako ću ga preboljeti, pa to je kao da sin izda oca! Zašto su me smijenili? Rekao bih da je to bila ‘sačekuša’, eto tako – kaže Vulić pa ukratko rezimira svojih mjesec i pol na Poljudu.
– Iako nisam slagao momčad i nisam s njom prošao pripreme, u tih 45 dana Hajduk sam s devetog podigao na šesto mjesto, a četiri utakmice na Poljudu igrao sam bez publike. Maknuo sam trojicu stranaca, Memmolu, Filipa i Fomitschowa te uvrstio Palaversu i Domagoja Bradarića, dečka za kojega su mi neki govorili da ne može igrati ni u drugoj momčadi. Obojica tih mladića kod mene su ‘propjevala’. Na obojici je Hajduk jako dobro zaradio i time smo dali kisika klubu. Na kraju, iz suspenzije sam vratio Miju Caktaša.
I opet su vas smijenili. U vašem životopisu tako stoji kako ste čak pet puta dolazili na Hajdukovu klupu. Biste li nakon posljednjeg iskustva došli i šesti put?
– Da, pet puta sam dolazio, ali nikada se nisam nametao Hajduku, nego su me tražili. I svaki put kada su me zvali, nisam mogao ignorirati zov srca, srce je svaki put reklo ‘ajde’. A kad je srce u pitanju, vjerojatno bih im se i šesti put odazvao. Jer, ja sam trideset godina proveo u Hajduku, u njemu je bio i moj otac i tome se teško oduprijeti.
Staniću nedostaje iskustva
Kako biste ocijenili Burićev rad i učinak u Hajduku?
– Odličnim! Pazite, Burić je preuzeo Hajduk nakon strahovitoga šoka ispadanja od Maltežana, jednoga od najtužnijih dana u povijesti kluba, a uspio je momčad osoviti na noge i iz nje izvući maksimum maksimuma. A nije birao momčad niti ju je pripremao. Burić je u prijelaznom roku tražio špicu, a oni su mu doveli Bulosa, ozlijeđenoga igrača. Znam da je Hajdukova publika zahtjevna i može se možda postaviti pitanje – je li Hajduk mogao igrati ljepše? A opet, znate kakav je trener bio Ivić; a s tim pristupom publike, i njega bi potjerali za petnaest dana. Nije Hajduk s Ivićem igrao neki lijep, lepršav nogomet – naglašava Vulić.
Što bijelima donosi Stanić?
– Stanić je u Hajduk donio svoje veliko ime i njegovoj karijeri kapa do poda. No Stanić do sada nigdje nije radio da bismo mogli ocijeniti kakav bi mogao biti njegov učinak u Hajduku. Stoga mu treba dati barem šest mjeseci za prilagodbu, treba imati strpljenja za njega jer je novi na ovoj funkciji i onda na ljeto analizirati njegov učinak – zaključio je legendarni Hajdukov brk Zoran Vulić, jedan od onih za koje se može reći da je ‘kosti ostavio na Poljudu’.
ZORAN VULIĆ
Kao trener, Zoran Vulić radio je u Rusiji, Moldaviji, Kazahstanu i Grčkoj.
Zoran Vulić rođen je 4. listopada 1961. godine u Splitu. Nastupio je 25 puta za reprezentaciju Jugoslavije od 1985. do 1991. i postigao jedan pogodak. Debitirao je 30. travnja 1986. protiv Brazila (2:4) u Recifeu, a oprostio se 16. svibnja 1991. protiv Ovčjih Otoka (7:0). Sudionik SP-a 1990. u Italiji. Dres hrvatske reprezentacije nosio je tri puta, uključujući i nastup na prvoj utakmici protiv SAD-a 1990. godine. Njegov pokojni otac Ante, bivši vratar Hajduka, također ima jedan nastup za Hrvatsku, 1956. godine protiv Indonezije.
Zoran Vulić igrao je za Hajduk (1979.-1988., 1993.-1995.), Mallorcu (1988.-1991.) te Nantes (1991.-1993.). On je i Hajdukov rekorder jer je čak u pet navrata sjedao na klupu bijelih, s kojima je osvojio naslov prvaka 2001. i Kup 2003. godine.
1. Luka Modrić (Real Madrid) 10 bodova
2. Ivan Rakitić (Barcelona) 9
3. Nikola Vlašić (CSKA Moskva) 8
4. Bruno Petković (Dinamo) 7
5. Ivan Perišić (Inter, Bayern) 6
6. Dejan Lovren (Liverpool) 5
7. Marcelo Brozović (Inter) 4
8. Andrej Kramarić (Hoffenheim) 3
9. Mateo Kovačić (Chelsea) 2
10. Mislav Oršić (Dinamo) 1
