Na početku ove sezone, u jesenskom dijelu, Mario Ćuže bio je zvijezda Istre, u prve dvije utakmice za taj klub zabio je pet pogodaka, pa u trećoj još jedan. Onda je uslijedila pauza, da bi svoj sedmi pogodak za Istru zabio svom Dinamu. Naime, Ćuže je nakon ljetnih priprema tražio da ga Dinamo pusti u Istru jer je želio igrati. Iako ga je Nenad Bjelica vidio u svom kadru, Ćuže je želio ići i očito je dobro napravio. I ove zime je bio blizu odlaska na novu posudbu k treneru Prelecu, ali sad je Bjelica stopirao tu posudbu. No, nije se naigrao u Dinamu, kod Bjelice je upisao samo jednu utakmicu od svih 90 minuta, u ostalima je uglavnom ulazio potkraj susreta, a sad je u Zaprešiću odigrao kod Jovićevića svih 90 minuta, bio je strijelac za 1:0 pobjedu plavih, junak i igrač utakmice.
Neću od ovoga dugo “živjeti”
Kakav je osjećaj zabiti prvi, pobjednički gol u HNL-u za Dinamo, pitamo ovog 21-godišnjeg junaka?
– Odličan osjećaj, pogotovo jer je taj gol donio tri boda. Uoči utakmice bili smo pod pritiskom jer ne pamtimo kada se dogodilo da Dinamo dvije utakmice nije zabio gol, pa je olakšanje zato sad bilo to veće. Prvijenac za Dinamo ću svakako pamtiti do kraja života – kaže Ćuže.
Je li bilo teško zaspati nakon toga?
– Pa bilo je malo čudno. Primio sam puno poruka podrške i čestitki od prijatelja i navijača i ovim putem im se zahvaljujem na tome. No, već sam jučer odradio trening i okrenuo novu stranicu. Idemo dalje istim putem.
Može li vas taj gol i odlična igra gurnuti u fokus kod trenera Jovićevića?
– To je pitanje za trenera, ali na meni je da koristim svaku priliku da bi se dokazao treneru, klubu, navijačima i samom sebi. Nije ovo gol od kojeg ću živjeti mjesecima. Gol može biti samo motiv da nastavim raditi na sebi i pokušati se nametnuti.
Bili ste na posudbi u Istri, sami ste to tražili, koliko vam je to koristilo s obzirom na to da ste u polusezoni upisali 20 nastupa za pulskog prvoligaša?
– Pa činjenica je da sam na posudbi dobio kontinuitet utakmica koje vjerojatno ne bih dobio u Dinamu, odnosno ne bih dobio u prvoj ligi. Svakako mi je koristila posudba i mislim da je to bila ispravna odluka – veli Mario, koji je izabrao Istru jer je dobro poznavao trenera Preleca. On ga je, naime, trenirao u kadetima Dinama.
U Dinamo ste došli iz Metkovića kao i Bruno Petković, bili ste klinac. Kako ste se na to odlučili, gdje ste i s kim živjeli?
– Metković je pravi sportski grad. Puno kvalitetnih sportaša došlo je iz moga grada. Imamo nogometaše, rukometaše, košarkaše… Počeo sam u Neretvi. Na utakmici ‘Nike Premier Kupa’ u Zagrebu vidio me gospodin Igor Gabrijelić i predložio dolazak u Maksimir. Imao sam 14 godina i to je bila odluka koju je obitelj morala donijeti zajednički. Procijenili smo da je Dinamo najbolji izbor za moj nogometni razvoj i došao sam u Zagreb. Nekoliko godina živio sam kod rodice u Zagrebu, a potom sam se osamostalio – kaže Ćuže, koji nije Petkovića poznavao iz Metkovića, sreli su se tek u Dinamu. Mario je odrastao u Metkoviću, s obitelji u kojoj je majka bila kućanica, tata autolakirer, a dvije starije sestre završile su hotelijerski menadžment.
Mario je 14 godina došao u Zagreb, kao učenik sedmog razreda osnovne škole, stoga je razumljivo da odluka o odlasku u Zagreb cijeloj obitelji nije bila lagana. No, očito se snašao, završio je osnovnu školu, pa onda srednju prometnu i sad je fokusiran samo na nogomet.
Koji su vam nogometni uzori i zašto?
– Luka Modrić. On je primjer dokle može sportaš doći ako je posvećen svome cilju. Išao je korak po korak i na kraju je stigao do statusa najboljeg nogometaša na svijetu. Mislim da je Luka ogledni primjerak svima nama kako treba biti ponizan u životu.
Imate li kakve posebne ciljeve i želje u svojoj karijeri?
– Imam samo jednu želju, a to je da me posluži zdravlje. Sve ostalo je manje bitno. Ako bude zdravlja, onda dalje sve ovisi o meni. O mom trudu, zalaganju i odricanju, a na to sam spreman jer živim za nogomet – kazao nam je dan nakon te svoje velike utakmice za plave Mario Ćuže.
Ćuže, Hrvoj, Šutalo, Franjić...
Vjerujemo da ćemo ga i ubuduće često tražiti, jer to bi značilo da mu i dalje ide dobro kao protiv Intera. Uostalom, ako ga netko dobro poznaje onda je to Igor Jovićević koji ga je vodio u drugoj momčadi Dinama za koju je Ćuže odigrao 60 utakmica, igrao je za mladu momčad koja je bila sjajna u engleskom International kupu, pa u Ligi prvaka mladih u kojoj je odigrao sedam utakmica i postigao dva pogotka. No, nije Ćuže u Dinamu usamljeni mladi igrač koji čeka svoju punu afirmaciju, Dinamo ima niz mladih igrača koji sve više dobivaju prilika i upravo činjenica da je Dinamo osigurao naslov prvaka daje Jovićeviću priliku da na djelu vidi te mlade, da spozna na koga može najozbiljnije računati u sljedećoj sezoni. Uz Ćužea, protiv Intera je odlično igrao Tin Hrvoj na desnom beku, Franjić na poziciji zadnjeg veznog, Šutalo na stoperskoj poziciji, ovaj put je tek dužan’ ostao Antonio Marin koji je bio gotovo nevidljiv. A ni to nisu svi, ima Jovićević još puno sjajnih mladih igrača koji su već igrali ili će igrati. Doduše, Dinamu sad slijede derbiji protiv Rijeke i Hajduka pa je za očekivati da će tu ići s jačim sastavima, ali u zadnja dva kola protiv ‘Ćužeove’ Istre i Varaždina opet bi ti dečki mogli u vatru i skupljati prvoligaško iskustvo.
