Dok se svijet bori s Iranom i njegovim provokacijama s obogaćivanjem urana, Hrvat u izborničkoj (užarenoj) fotelji, zajedno s momčadi, bori se - sam protiv svih. Život u Iranu nije ugodan. Općenito. A posebno nije ugodan ako se zovete Branko Ivanković.
Iako je već pet godina (četiri kao izbornik, bio je pomoćnik Ćiri Blaževiću) u zemlji koju malotko razumije, iako je kvalifikacije odradio briljantno (drugo mjesto, iza Japana, samo dva poraza), Ivankovića tamošnji novinari - mrze. Vjerojatno u sprezi s političkim strukturama, ne mogu se pomiriti s činjenicom da ih vodi stranac. Bez obzira na to što im ide sjajno... Nedavno nam je Ivanković u Milanu priznao: -To nije normalno što nam rade. Ali, ja sam optimističan, možemo napraviti nešto veliko u Njemačkoj!
Optimizam koji traje. Makar se sve urotilo protiv njega. Zbog ekshibicionizma državnog vrha, mnoge su reprezentacije okrenule leđa Irancima i odbile igrati s njima pripremne utakmice. Tako će do Njemačke Ivanković moći testirati momčad samo u susretu s Hrvatskom 28. svibnja i tri dana kasnije u utakmici s BiH. Do sada su na SP-u nastupili samo dva puta (1978. i 1998.), oba puta ispali su u prvom krugu. Ali, iz Francuske prije osam godina pamte pobjedu svih pobjeda, nad najmrskijim neprijateljem. Naime, nadvisili su SAD s 2:1 i pali u trans...
Ivankovićev Iran nosi, prije svih, njihova najveća zvijezda, Ali Karimi iz Bayerna. O suptilnom veznjaku praktički ovisi sve. Tu su još "Europljani" Fereydoon Zandi (Kaiserslautern), Mehdi Mahdavikia (Hamburger SV), Rahman Rezaei (Messina), uz neuništvu legendu Ali Daeija (devet golova u kvalifikacijama). Na njihovu iskustvu i znanju Iran temelji svoje želje. Koliko Iranci mogu protiv Portugala, Meksika i Angole? Svi vjeruju - najmanje u drugi krug.
