U posljednje vrijeme u razgovorima nogometnih ljubitelja i kroničara jako često čujemo frazu da su nakon velikog transfera te ogromne odštete isplaćene u danima gotovo pa isključivo zaradom od prodaje dresova. Najčešće se to čulo kad je bilo rijeći o nekom popularnom nogometašu, primjerice, kad je David Beckham otišao u Real Madrid, ili nešto recentnije, kad je Lionel Messi došao u PSG.
Kad gledamo na prvu, to ima smisla. Sad će više ljudi htjeti kupiti dres PSG-a jer ima Messijevo ime na leđima i sad će zbog toga svi kupovati dresove i PSG će plivati u profitu. Međutim, nije tako. Kad malo detaljnije proučimo cijelu situaciju oko dresova shvaćamo da te brojke i taj utjecaj igrača na prodaju dresova nema ni približnu relevantnost koliko se na prvu čini jer financijska korist za klub je u ovom slučaju čista iluzija.
Primjerice, kad je Neymar prije četiri godine došao u PSG iz Barcelone u najizdašnijem transferu svih vremena, klub je u idućih mjesec dana prodao 120 tisuća dresova s njegovim imenom što je bilo 75 posto veće od prodaje dresova za cijelu godinu prije. Svaki čovjek bi pomislio da se zbog ovoga PSG automatski gušio u silnom novcu, ali oni su novac od dresova zapravo već zaradili davno prije kad su potpisivali ugovor s proizvođačem dresova i glavnim sponzorom u tom pogledu.
Kad pogledamo ugovore prozivođača dresova (npr. Nike, Adidas..) s klubovima, oni ističu da se ugovori potpisuju na fiksnu cijenu po sezoni (npr. 30 milijuna eura) i time stječu pravo i obvezu na licenciranje i proizvodnju dresova za period na koji je ugovor potpisan. Ono što se rijetko naglašava u javnosti je da u tim ugovorima također stoji klauzula po kojoj, baš zato što fiksno isplaćuju klubove po sezoni, proizvođači dresa u pravilu dobivaju oko 85 posto 'kolača' od prodaje dresova, tako da klubovi vide jako mali dio novca od trenutne prodaje.
Prodaja i proizvodnja dresova funkcionira tako zato što obje strane dobiju ono što žele. Nogometnim klubovima se sviđa ovakav princip suradnje s proizvođačima zato što mogu računati na garantirani novac svake sezone, što uvelike olakšava planiranje budžeta za sljedeću sezonu ili neki drugi period vremena. S druge strane, proizvođači su voljni isplatiti ove garantirane svote jer će u budućnosti iskoristiti snažnije postojanje svojeg brenda, povezati ih sa svojom prodajnom globalnom moći i isplatiti ih višestruko.
Kad je Adidas 2015. godine potpisao ugovor od deset godina u kojoj Manchester Unitedu isplaćuju 85 milijuna eura po sezoni (ukupno 850 milijuna eura), predsjednik Adidasa Herbert Hainer je izjavio da je procjena ukupne razlike prihoda i rashoda Adidasa za taj period i u tom projektu oko 1.5 milijardi eura kad se ne uračuna trošak ugovora, dakle 650 milijuna eura čistog profita za njegovu kompaniju u tih deset godina. Manchester United ima sigurnih 850 milijuna eura u deset godina, a Adidas na jako puno uplaćenog novca ima i jako puno profita - svi pobjeđuju!
Dat ćemo još jedan primjer. Kad je Cristiano Ronaldo prije tri godine otišao u redove Juventusa, klub je u jako kratkom periodu prodao 520 tisuća njegovih dresova, dobili su dva milijuna pratitelja na Instagramu i dionice kluba su narasle oko 40 posto. Kad gledamo doslovno, zarada od prodaje dresova je bila oko 60 milijuna eura što bi u teoriji pokrilo više od pola odštete koju je Juventus platio Real Madridu, ali zbog ranije navedenog ugovora s proizvođačem dresa, Juventus je od prodaje Ronaldovih dresova zaradio pet milijuna eura, što je za transfer od 117 milijuna eura zapravo nikakav povrat.
Brojka od 520 tisuća dresova je impresivna, ali bi stvarne brojke za stvarnu isplatu transfera trebale biti astronomske. U Ronaldovom slučaju, Juventus je trebao prodati 12.5 milijuna dresova kako bi isplatio taj transfer, a računamo li sve Juventusove nogometaše iz te sezone kad je Ronaldo stigao (računajući i Ronalda) te godine su ih prodali 1.3 milijuna.
Transfer je, dakle, gotovo pa nemoguće isplatiti zaradom od prodaje dresova. Cijela ta ideja koja se nerijetko zna vrtiti po portalima i novinama, jednostavno nije stvarna i ne postoji.
650 Miliona čistog prihoda? Majketi, kao da dres ništa ne košta proizvoditi, a transport, pa marketing, pa Lager, pa place radnika etc etc... Ako adidas napravi 200 Miliona zarade bit će sretni.