Bio je Zlatna kopačka, igrao je s Messijem, Ronaldom i Ronaldinhom, trenirao ga je Sir Alex Ferguson, osvajao je Primeru, Ligu prvaka, zabio više od 400 pogodaka u karijeri i uz Zlatana Ibrahimovića najbolji je švedski nogometaš u povijesti... Henrik Larsson, genijalni švedski napadač kojeg je Ronaldinho doživljavao kao idola, ovih je dana boravio u Zagrebu. Osim razgledavanja naše prijestolnice, opuštao se u padel centru na Zagrebačkom velesajmu.
S Jankom Jankovićem, bivšim hrvatskim reprezentativcem, koji je ovaj popularni sport doveo u Hrvatsku, imao je tema za razgovor. Janković je, podsjetimo, desetak godina igrao Primeru. Henrik još uvijek ima figuru kao iz igračkih dana, a na intervju je pristao na nagovor bratskog dvojca Martina Jurića i Roberta Pivca, uspješnih hrvatskih poslovnih ljudi rođenih u Helsingborgu. Martina i Roberta s Larssonom veže prijateljstvo još iz najranijeg djetinjstva.
– Ajmo – pozvao me Larsson na hrvatskom, sugerirajući da krenemo s intervjuom nakon što je u partiji padela pobijedio Roberta i Juricu Frankovića, popularnog Miceka.
– Imam dosta pitanja za vas, trebat će mi najmanje dvadesetak minuta – napomenuo sam.
– Imate 15 minuta, uz smiješak je odgovorio.
Larsson: Nisam imao najlakši život
Ovo nije bio njegov prvi posjet Hrvatskoj.
– Ne, zadnji put sam bio 1998. kada sam s Celticom igrao protiv Dinama. Razlog dolaska su moji prijatelji Martin i Robert s kojima sam igrao nogomet. Došli smo proslaviti Robertov 50. rođendan. Malo zaigrati padel, uživati u hrvatskim delicijama i razgledati Zagreb. Lijep je grad, sviđa mi se.
>> Pogledajte Larssona na padelu
Kakva vas sjećanja vežu za spomenutu utakmicu s Dinamom?
– Oh, izgubili smo (0:3, op.a.). Igrali smo 1:1 kod kuće. Imali su odličnu momčad u obrani s Darijem Šimićem. Šteta što smo izgubili, ali Dinamo je bio bolji. Robert Prosinečki je odigrao sjajnu utakmicu. Koliko znam, jednu od najboljih u Dinamovu dresu. A sjećam ga se iz dana u Barceloni, obožavao sam njegov stil igre, sve je vidio i imao genijalan pas...
Kojeg još hrvatskog igrača pamti?
– Prva mi je asocijacija generacija iz Francuske i 1998. godine. Robert Jarni, Davor Šuker, Alen Bokšić... Dvaput sam igrao protiv Hrvatske, nijednom nismo pobijedili. Ma oduvijek ste imali sjajne igrače.
Postoji li neki hrvatski igrač kojeg danas voli gledati?
– Luku Modrića, iako igra za Real Madrid. Sviđao mi se još dok je igrao u Tottenhamu. Ali genijalan je način na koji igra u Realu sve ove godine. Prava je odluka bila što mu je dodijeljena nagrada za najboljeg igrača svijeta u 2018.
Je li gledao vatrene u Rusiji?
– Da, gledao sam neke vaše utakmice. Naravno, polufinale i finale. Šteta što niste uspjeli osvojiti Svjetsko prvenstvo jer ste sjajna momčad. Ali to vam je tako u nogometu.
Zanimljivo je kazao da Luku voli, iako igra za Real. Znači li to da mu je Ivan Rakitić draži, jer igra u njegovoj Barceloni?
– Rakitić je sjajan igrač također. Fantastično igra u Barceloni i reprezentaciji...
Barcelona mu želi prekinuti ugovor, mislite li da je njegova izvedba još uvijek dobra za Barcu?
– Nema nikakve sumnje. Barcelona treba igrača takvog profila. Kad god je u momčadi, odigra dobro. Ali, kada vas klub ne želi, morate otići, takav je nogomet.
Spomenuli ste sjećanja na Dinamo, jeste li pratili nastupe modrih u Ligi prvaka ove sezone?
– Nisam ih još gledao, ne znam previše o toj momčadi, općenito malo znam o aktualnom hrvatskom klupskom nogometu. Bolje poznajem neke prijašnje generacije hrvatskim nogometaša. Baš sam se sreo s Markom Vidukom i malo smo popričali, prisjetili se dana kada smo zajedno igrali u Celticu. Nismo se vidjeli dugo. Lijepo je bilo sresti ga opet.
Do 2006. držao je Larsson titulu najboljeg švedskog nogometaša svih vremena...
– Najbolji je sada Zlatan Ibrahimović. Nema sumnje. Gdje god je bio, osvojio je naslove.
Kakav je Zlatan kao osoba?
– On je dobar dečko. Sada se u LA Galaxyju bavi i šoubiznisom. Ali što god kaže u medijima, uvijek je glavna vijest u Švedskoj.
U svojoj je biografiji Zlatan opisivao doba kada je doslovce bio gladan. Možda su te nedaće u ranoj mladosti obilježile njegov karakter?
– Imao sam sličan životni poticaj kao on. Zlatan mrzi gubiti, makar igrao i stolni tenis. To je unutarnji plamen u vama koji vas tjera da budete najbolji, uvijek ga je imao.
I vi ste imali težak život?
– Nije bio najteži, ali ni najlakši. Moji roditelji dali su sve od sebe u okolnostima u kojima su bili...
Među brojnim priznanjima koje je dobio stoji jedno posebno. Ono za doktora nogometa.
– To sam dobio na sveučilištu Strathclyde...
Larsson voli čitati. Pa što onda čita doktor nogometa?
– Imamo dobre švedske pisce. Volim SF priče. Volim i akcijske romane. U tome uživam.
Nezaobilazna tema je, naravno, bila i ona o njegove dvije godine u Barceloni, od 2004. do 2006.
– Mogao sam više napraviti u Barceloni da nisam ozlijedio križne ligamente. Ali igrao sam sve važne utakmice i ne mogu biti nezadovoljan. Igrao sam Ligu prvaka, El Clasico... Sretan sam s te dvije sezone u kojima sam osvojio dvije Primere i Ligu prvaka.
Ronaldinho vas je doživljavao kao idola.
– Zvao me ‘idolo’ zbog čega sam bio jako ponosan. Za mene je najbolji igrač kojeg smo imali. Ljudi ne razumiju pod kakvim je pritiskom bio dok je igrao za Barcelonu. Stalno je nosio sve na svojim plećima. Ali svako jutro je na trening dolazio nasmijan. Taj dečko je oduvijek imao sjajnu osobnost. Uvijek je bio sretan, u dvije godine ga nisam vidio loše raspoloženog.
Koja je bila tajna Barcelonine nogometne revolucije tog doba?
– Svi igrači znali su kako funkcionira sustav. Sve počinje s igračima od 13 godina. Kada nekog igrača promovirate u prvu momčad, njemu je savršeno jasan sustav igre i što se od njega očekuje. To je bila tajna uspjeha. U svakom trenutku znao sam gdje će koji igrač biti, hoće li otići lijevo, desno ili naprijed...
Ronaldinho se divio Larssonu, a Henrik Peleu.
– Pele je bio moj idol. Otac mi je poklonio videokasete njegovih utakmica, bio mi je velika inspiracija.
Pored tih velikih igrača s kojima ste igrali, tko vam je najbolji?
– Chriss Sutton s kojim sam igrao u Celticu. Veliki napadač. Sjajno se kretao iako je bio visok (190 cm, nap.a.). Odlično smo surađivali jer je imao dobar pas i odličan smisao za igru.
Ali, igrali ste s Messijem u Barceloni, te s Ronaldom u ManUtd-u...
– Za partnera u napadu uvijek bih izabrao Suttona – jasan je Larsson.
Koga danas voli gledati?
– Manchester City. Sviđa mi se Kevin De Bruyne, on je sjajan. Gledam u United. Naravno da volim gledati Messija i Cristiana, ali volim gledati dobar nogomet, u kojem dominira vještina.
Tko je imao najveći utjecaj na njegovu karijeru?
– Dosta ljudi, pored obitelji. Imao sam dosta trenera koji su me gurali kada mi je to trebalo.
Najbolji trener?
– Nemam omiljenog. Trenirali su me Wim Jansen, Frank Rijkaard, Alex Ferguson, Martin O’Neill, svaki mi je nešto dao.
U karijeri je zabio 434 pogotka, ima li najdraži?
– Zabio sam dosta lijepih i važnih pogodaka. Možda protiv Rangersa u 6:2 pobjedi, protiv Bugarske na EP-u, glavom u padu, na SP-u protiv Bugarske na SP-u...
Sinu je nadjenuo ime Jordan po genijalnom košarkašu.
– Inspirativan je način na koji je on dominirao i kako je promijenio taj sport. Način kako je bio fokusiran. Bio je nevjerojatan sportaš i oduševljavala me njegova izvedba čak i nakon što je nekoliko godina izbivao s košarkaških terena.
Je li sin približno talentiran kao otac Henrik?
– Silno je talentiran. Sada je u moskovskom Spartaku i zadovoljan sam kako napreduje.
Larsson je trenutačno bez trenerskog angažmana. Padel mu je jedan od većih užitaka.
– Sjajan je sport u kojem se mogu natjecati s prijateljima i u 48. godini. Igram ga stalno i uživam s prijateljima – zaključio je Larsson.
A o Larssonu su mi pričali Henrikovi prijatelji iz djetinjstva Robert i Martin, koji često navrate u Hrvatsku.
– Martin i Henrik su me praktički dan prije puta kidnapirali s posla. Put u Hrvatsku bio mi je njihov poklon za moj 50. rođendan. S Henrikom se znamo skoro 40 godina. Igrali smo skupa u Helsingborgu, u drugoligaškoj seniorskoj momčad.
Možda ga ponudimo Dinamu
Martin ga zna otkako se rodio. Kao klinac je bio sitan, ali kada je došao u seniorski nogomet, vidjelo se da će biti igračina. Bio je samouvjeren i uporan. Takav mu je i sin – istaknuo je Robert.
Jeste li imali posebne benefite uz tako velikog igrača?
– Ma išli smo u na njegove utakmice u Celticu, Barceloni, Unitedu... Skupa smo sada bili na finalu LP u Madridu, pa u Kijevu na Liverpoolu. Ja sam veliki navijač Redsa i Dinama – kaže Robert.
Larsson je sjajna reklama za Hrvatsku.
– Sada kada je bez posla, možda ga ponudimo Dinamu, smije se Robert: – Ma šalim se, Dinamo igra sjajno i ima odličnog trenera.
Iako rođeni u Švedskoj, Martin i Robert odlično govore hrvatski.
– Tako smo odgajani. Važno je u obitelji bilo poštovati hrvatsku tradiciju. Croatijo, iz duše te ljubim, to je moto obitelji. Supruga mi je iz Zagreba, Vrapčanka i jedan je od razloga zašto sam došao na padel u Zagreb – istaknuo je Martin.
Domovina se više voli u dijaspori.
– Hrvatska ima uvjete postati što god želimo. Nije to kao u Švedskoj, žao mi je kada vidim neke stvari. Htjeli bismo nešto ulagati u Hrvatsku. Primjerice, graditi padel centre. Još tražimo adekvatne lokacije – zaključio je Robert.
Bože šta vi drobite: "istinska legenda"... nogomet sve skupa je nevažna idiotarija za mazanje očiju svjetini. Kruha i igara. To što vi pola naslovnice svog portala posvećujete nogometu, govori samo o tome da ste dio mašinerije.