Jutro nakon “trice” Cibaliji, Dinamovi su se nogometaši, 60 minuta uoči treninga, počeli okupljati u klupskom hotelu. I uz kavu ili čaj vrtjeli su film subotnjeg okršaja, u kojem su napokon “razbili” nevjerojatno, dvomjesečno razdoblje bez postignurot gola u Maksimiru!
Najširi je osmijeh bio na licu Angela Herniqueza, koji je napokon zabio prvenstveni gol nakon šest i pol mjeseci apstinencije. Zadovoljan je bio i Josip Pivarić...
Čudesan oporavak od ozljede
- Spojili smo dvije prvenstvene pobjede, glatko smo preskočili Vinkovčane i sad se stvarno dobro osjećamo. Dižemo se, naš je cilj u Prvoj HNL jasan – moramo sve do kraja pobijediti – kaže Pivarić, ne bježeći od razgovora o krizi, koja je ove sezone ipak došla ranije nego se očekivalo:
- Teško je pronaći uzroke, da ih znamo, onda ne bismo ni uletjeli u krizu! Spominjalo se svašta, od tjelesne nepripremljenosti, do manjka kvalitete, no sve to zaslužuje dublju analizu. A sad nemamo vremena za to...
Ni vi niste pobjegli od oscilacija, gdjekad ste djelovali nesigurno na travnjaku. Jeste li se možda prebrzo vratili nakon teške ozljede i operacije koljena?
- Moguće. Bio sam na terenu već nakon pet mjeseci, a u Ligama petice igrač s takvom ozljedom pauzira barem devet mjeseci! Primjerice, Chelseajev Kurt Zouma ozlijedio se dva dana poslije mene, a još uvijek ne igra! Ili Thiago Alcantara, pauzirao je punih devet mjeseci. To je vrlo teška ozljeda, koja nakon povratka na teren vuče i neke druge ozljede, zbog neuravnoteženog opterećenja organizma. Teško se boriti s tim, teško se vratiti, znatno teže nego što sam mislio kad sam započeo oporavak. No, nije mi žao što sam se tako rano vratio, sad je načelno sve u redu, iako me povremeno muče upale koje rješavam terapijama i odmorom.
Prije mjesec dana u svlačionicu je došao novi trener. Jeste li se priviknuli na način rada Ivajla Peteva, možete li ga usporediti sa Zlatkom Kranjčarom?
- Svaki trener ima svoje vrline i mane, način rada obojice meni odgovara. Istina, kod Kranjčara je bilo nešto ležernije, Petev više inzistira na disciplini, sve izgleda nekako čvršće i na terenu i izvan njega, a meni se to sviđa.
Petev očito voli rotacije u momčadi – protiv Cibalije je uveo šest novih igrača u odnosu na okršaj sa Sevillom, kojeg ste vi i Machado gledali iz svečane lože! Kako to komentirate?
- Dinamo mora imati velik broj igrača, a svi ne mogu igrati! I ako je trener zamislio da mu u jednom trenutku ja nisam za udarnu postavu, a istodobno me ne vidi ni kao “džokera” s klupe, onda je logično da odem na tribinu! I nema veze što sam reprezentativac, takva je trenerska vizija koju poštujem. Gledajte, bio bih najsretniji čovjek da sam igrao protiv Seville, ali Petev je odlučio drukčije, smatrao je da mi treba odmor. Moje želje i ciljevi ne mogu biti ispred i iznad klupskih ciljeva, to je tako...
Pred vama je serija gostujućih utakmica – Bjelovar, Inter, Sevilla i Split. Jeste li spremni za te okršaje izvan Maksimira?
- Naravno, u svakoj ćemo utakmici ići po pobjedu!
I u Sevilli?
- Da, i u Sevilli!
Do Božića smanjiti prednost
A je li Rijeka dostižna do zime?
- Da bismo stigli i prestigli Riječane, oni negdje moraju “kiksati”, jer još samo jednom ove jeseni igramo s njima. Siguran sam da ćemo do Božića barem smanjiti njihovu prednost, pobijedit ćemo ih na Maksimiru. A na proljeće još dva puta igramo međusobno i vjerujem da ćemo ih onda ostaviti iza sebe.
Nakon dugo godina Dinamo je opet u poziciji lovca, posljednje je desetljeće bio lovina. Kakva je psihološka razlika?
- Nije ugodno, ali sve me to dodatno motivira. A i osvajanje naslova prvaka bit će slađe od dosadašnjih...
Što nedostaje Dinamu? Da ste sportski direktor, kakav biste profil igrača doveli u Maksimir?
