Među hrvatskim navijačima u beogradskoj Areni, na Svjetskom prvenstvu u karateu, vidjeli smo i Ivana Bebeka. Naš najbolji nogometni sudac došao je bodriti devet godina mlađu sestru Ivanu koja je, nažalost, ispala u prvom kolu.
- Izgubila je ovdje dobiveni meč, no kada jednom posloži te nijanse u svojoj glavi i kada osvoji prvu medalju na velikim natjecanjima onda će ih biti još - uvjeren je Ivan koji pozorno prati sekine sportske nastupe.
Ivan je i sam bio karataš. Vještinu prazne šake trenirao je čak 13 godina.
- Premda sam bio čak i reprezentativac, nastupio sam na EP-u u Beogradu 1996., prestao sam s karateom jer me odvukao nogomet. Već sa 16 sam počeo suditi, četiri-pet godina sam upražnjavao oboje, no kada sam napunio 21 godinu i počeo suditi Drugu jedinstvenu ligu onda sam se odlučio za nogomet.
U karateu je Ivan još samo kao sestrin navijač.
- Ivana se predaja karateu kao rijetko tko, no treba joj onog samopouzdanja kakvim, recimo, pršti Jelena Kovačević. Ona izgleda samouvjereno čak i ako se ne osjeća tako. Pošto vidim da me sluša na natjecanjima, sestru pokušavam smiriti, a ja sam, gledajući njene mečeve, kuham iznutra.
S obzirom da je najveća boljka karatea upravo suđenje, pitali smo ga je li teže sucima na tatamiju ili na travnjaku.
- U karateu je puno više onog, što kaže Mateo Beusan, slobodnog sudačkog uvjerenja. Tu odlučuju sitnice da je to strašno pa je teško i suditi karate. No, u karateu suci mogu navući a da ne možeš reći da te svojim odlukama zaklao.
Pomaže li mu u njegovu poslu to što je bio u sportu u kojem se traži odlučnost i najveća moguća koncentracija?
- Pomaže mi u priči o stavu i potrebnoj samouvjerenosti. Ne možeš biti vrhunski sudac ako si plašljiv. U suđenju je jako bitan stav, moraš biti i sportski drzak. Ako nisi takav igrači to vrlo brzo osjete. Nogometaši su majstori da prepoznaju sučeve slabosti.
Na treninge karatea više ne ide, a rekreira se malim nogometom. Svoju trkačku formu održava po Uefinu receptu.
- Četiri-pet puta tjedno odrađujem treninge koje mi šalje Uefa.
Bebek je dosad sudio tri utakmice Lige prvaka, a san mu je suditi finale Lige prvaka te europska i svjetska prvenstva što, s njegove 33 godine i talent, nije nedostižno.
- Ambicija mi je probiti barijeru elitne kategorije sudaca u Uefi, doći na velika natjecanja. Sudio sam u Europa kupu neke jake utakmice poput Lazio - Villareal, Galatasaray - Panathinaikos što mi je dobar znak. Dakako, jako puno je onih koji dolaze s mojim ambicijama i to iz jačih liga pa će mi se jako puno stvari trebati poklopiti.
Suđenje je takva profesija da su kritike i žvižduci u opisu radnog mjesta.
- Navijači su subjektivni i meni je normalno čuti od njih žvižduke na račun suca. Tko pak ne može istrpjeti kritike taj neka se ne bavi suđenjem. Ja najbolje znam da li sam kiksao ili nisam, bitno mi je što o mom poslu misle moje kolege.
Ivan nas uvjerava da s jednakom strašću sudi utakmice kikića, u Hrvatskoj ligi ili Ligi prvaka.
- Nisu utakmice našeg prvenstva tako loše kako se to ponekad prikazuje. Druga je priča kada u Bundesligi prate sa 18 kamera pa nekad toliko izvrte dvije i pol akcije da ti se čini da je i loša utakmica bila spektakularna. To je već pitanje produkcije.
U čemu je razlika koji se igra na travnjacima u Hrvatskoj i u europskim klupskim natjecanjima?
- Osnovna je razlika u čvrstini i brzini igrača. Vani je više kontakt igre, duela koje igrači nastoje izdržati. Naši će radije tražiti prekršaj nego da pokuša izdržati taj duel. Ja ne volim utakmice sa 50-60 prekršaja jer se time igra razvodni i uspori. Kad igra teče kao u Ligi prvaka tebi je kao sucu puno lakše kretati se. Ako pak nabijaju od šesnaesterca do šesnaesterca ti se potrgaš jer moraš stići tamo, moraš biti kod šesnaesterca ako je lopta tamo.
Ivan kaže da mu je lakše suditi u inozemstvu jer tamo ne poznaje igrače.
Ovdje se često susrećem s našim igračima pa neki od njih pomisle da smo bliski i da mogu reagirati kako ne bi smjeli pa to nekad izgleda ružnije nego na inozemnim utakmicama. No, nisu strani igrači ništa veća gospoda od naših.
Bebek kaže da mirno spava jer je siguran da pošteno sudi.
Drago mi je što na popisu sumnjivih utakmica nema niti jedne koju sam ja sudio. Baš kao i to što mi nitko nikada nije pristupio s nečasnim idejama. Ne mogu reći da toga nema, no možda sam takvima bio odveć mlad pa su me držali za nadobudnog. Dakako, ma koliko god ti pošteno sudio nije dobro niti kada te spominju u takvom kontekstu.
I on bi iz kladionica izbacio nogometne utakmice što je, nažalost, nemoguće.
- Zbog njih puno nedužnih nastrada, no nogomet je javna stvar i može biti u ponudi. Nažalost, oko klađenja ima i klasične mafije s kojom, hvala Bogu, nisam imao doticaja.
13 godina trenirao
Ivan Bebek: Čvrst stav na travnjaku imam i zahvaljujući karateu
Naš ponajbolji nogometni sudac veliki je poklonik karatea kojeg je i sam trenirao.
Komentara 1
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
ovo sa mafijom ne prolazi , neka se vrati na onu utakmicu u splitu gdje je uništio sa svojim potkupljenim suđenjem dinamo , bebek ti si jedno obično smeče , a to se vidi na suđenju kad ti dolaze velike pohvale , ali samo loše