“Moj Ivane, pobratime mio!” opet je dominantna melodija u prvih 11 reprezentacije: uz starosjedioce Ivana Rakitića i Ivana Perišića, Dalić vraća u idealnu momčad i trećega Ivana, kojega se Čačić olako odrekao, famoznoga Strinića, igrača s već 39 nastupa i iza kojega su već dva Eura...
Ispario nakon Turske
Na žalost, Strinić se posljednji put od vatrenih rastao s etiketom Pedra, kao čovjek čija je izgubljena lopta prethodila fatalnom pogotku Portugalaca u Lensu. Poslije Eura odigrao je još 90 minuta protiv Turaka u Zagrebu i potom – ispario. Kao da je bio jedini koji je podbacio i kao da smo na njegovoj poziciji lijevoga braniča imali cijelu lepezu majstora.
A upravo je činjenica da se Strinić nakon godinu dana vraća pod zastavu zapravo njegov najjači argument – od njega očito nemamo boljega.
Ivana Strinića nikada nisu pokolebale sumnje u njegovo nogometno znanje. Šutio je, trpio i nikada nikome nije uzvraćao. A taj je osporavani plavokosi splitski snagator najskuplji hrvatski lijevi branič, s ukupno šest milijuna eura odštete. Bio je standardan igrač tada moćnoga Dnipra, zatim je dobio angažman u Napoliju, a danas je nezamjenjivi igrač otkrića talijanske lige Sampdorije.
Kao što je imao uspona i padova u reprezentaciji, i početak klupske karijere bio mu je obilježen probijanjem neprohodnim putevima. Tako je u ljeto 2007. godine, kada je primjerice Modrić bio najveća zvijezda Hrvatske lige, Ivan Strinić praktički bio – na cesti. Tada ga se vodilo kao igrača druge momčadi francuskog Le Mansa, iako je bio pod ugovorom s Hajdukom, ali ga na Poljudu nisu doživljavali.
Tada je ruku spasa ponudio Hrvatski dragovoljac.
– Njegovi menadžeri Stipe Bradarić i Tonči Martić zamolili su me da ga uzmem u Dragovoljac. O dečku sam bio čuo sve najbolje, da je pošten, odgovoran profesionalac i angažirali smo ga kao amatera. U to vrijeme imao sam lijevoga braniča Jasmina Mujdžu, no, iako je Ivan došao kao polušpica i lijevo krilo, smatrao sam da je upravo on pravi materijal za braniča – prisjetio se tadašnji trener Dragovoljca Vjekoslav Lokica.
Jednom nogom u Dinamu
Ivan Strinić sjajno je odradio drugoligašku sezonu u Sigetu i zapeo za oko skautima Dinama. I već je dobio ponudu plavih, navodno 3500 eura mjesečno, i bio jednom nogom u Maksimiru, ali onda se dogodio neočekivan obrat.
– Stipe Bradarić, otac reprezentativca Filipa, i Ivan Strinić već su bili krenuli automobilom iz Splita prema Zagrebu na potpis ugovora s Dinamom. No, na pola puta stigao je poziv iz Hajduka i, kako je Ivan hajdukovac, odmah su okrenuli automobil i vratili se u Split – ispričao nam je Lokica.
Sve ostalo je povijest. Strinić je u Hajduku izrastao u igrača visoke europske vrijednosti što je bilo vrednovano prodajom za četiri milijuna eura što je peti najveći Hajdukov izlazni transfer.
Kako je doživio oscilacije Strinićeva statusa u reprezentaciji, pitali smo Lokicu.
– Mi smo skloni svakoga podcjenjivati, a taj dečko to ničim nije zaslužio. Poslije smo eksperimentirali i s dešnjakom Vrsaljkom na lijevom beku, a onda zbog toga trpjeli na desnom beku. Zato pozdravljam Strinićev povratak jer, objektivno, recite mi tko je bolji lijevi bek od njega – zaključio je Vjekoslav Lokica.
