Nakon šest godina bavljenja plemenitom vještinom, Ivana Habazin silazi s boksačkog kolosijeka i ostaje samo na onom akademskom. Barem tako stvari stoje nakon poraza u borbi za naslov svjetske prvakinje u supervelteru po WBC verziji. Nakon što ju je na vaganju zalila vodom, Šveđanka Mikela Lauren “isušila” je Ivaninu snagu jednim udarcem u jetru.
– Kad me polila vodom, palo mi je napamet da je odalamim, ali sam se suzdržala da me to ne prati do kraja života. Uostalom, svi su osudili taj njezin čin pa i njezina sunarodnjakinja Klara Svensson koja je bila u mom kutu. Kad me pak u borbi pogodila, više nisam mogla do zraka, preživljavala sam. Šteta, jer nije me uzdrmala, no gore je kada te netko pogodi precizno u jetru nego u glavu – ispričala je Ivana koja nije bila razočarana u mjeri u kojoj smo to mi pretpostavljali.
Nije čak niti zaplakala nakon propuštene velike prilike.
– Velike cure ne plaču. Posebno ne na kraju, a meni se čini da je ovo kraj, 99 posto sam u to sigurna. Možda se sve ovo i dogodilo na ovaj način da sve bude gotovo jer i trener Vlado i ja smo rekli ako ne mogu iskoristiti ovu priliku, onda dalje nema smisla. Kada vidiš da je nešto realno, moraš se pomiriti sam sa sobom. Više nemam 18 godina, vrijeme je da se primim drugih stvari.
Sada će joj primarno biti završavanje prava i postdiplomskog studija na diplomatskoj školi da te diplome pridruži onoj diplomiranog teologa stečenoj na Katoličkom bogoslovnom fakultetu.
– Prvo ću otići kod bake, odmoriti se i najesti kao čovjek. Zapostavila sam fakultete zbog boksa, no ipak će mi biti čudno što neću morati na trening, priviknuti se na novi život. Trener i ja smo napravili koliko se moglo u našim uvjetima, a zavaravati sam sebe, bilo bi najgore. Moja suparnica je 14 godina starija, no u tim razvijenim zemljama to je moguće jer imaš podršku i logistiku. A kod nas u Hrvatskoj ženski boks kao da i ne postoji. Vidjeti ga na nekoj od naših televizija gotovo je nemoguće.
I trener Božić borio se svih ovih godina protiv vjetrenjača:
– Znate li vi koja je razlika između naše i logistike Lauren? Kao između bicikla i automobila. Ovo što smo mi radili šest godina, bilo je šest godina improvizacije i da nismo imali pomoć Ratković parketa i Klemm Securityja, teško da bismo ikad izašli na međunarodnu pozornicu. Nakon svega, osjećam se podijeljeno. Žao mi je što je završilo ovako, a u jednu ruku mi je i drago što je završilo jer ne želim da se ona više razbija. Ja sam od svega toga pomalo umoran i došao sam do zida, a ići glavom kroza zid bilo bi glupo. Ivana mora ići dalje u život i ja je više neću trenirati, a nadam se da je dovoljno pametna da to ne poželi ni s nekim drugim trenerom jer boks je brutalan – zaključio je trener Vlado Božić.
treba djecu rađat, a ne boksat se