“Kad pomisliš da je o Draženu sve rečeno, napisano i dokumentirano, pojavi se učiteljica Ivana Guberina i ponudi nam sjajan pogled na Dražena, ali s one nikad dovoljno ispričane, šibenske strane. Suze i smijeh, baš onako funcutski.” Tim je riječima sažeo svoje dojmove Aco Petrović nakon premijere najnovijeg dokumentarca posvećenog njegovu neprežaljenom mlađem bratu.
A evo kako je isti film, u koprodukciji Večernjeg lista, doživjela Draženova mama Biserka nakon premijere na šibenskoj tvrđavi Barone.
GALERIJA Ovacije redateljici za 52 minute čiste emocije
– Film je emotivno jak, mislila sam da neću moći izdržati. Poseban je utoliko što se nisu spominjali Draženovi koševi, već je naglasak bio na emocijama ljudi.
A u filmu je iz srca govorila i mama Petrović pa tako i kada je objašnjavala sinovu popularnost među ženskim svijetom:
– Nakon što je Cibona u Ateni osvojila prvi naslov prvaka Europe, svi su cibosi bili u hotelskom predvorju, jedino Dražena nije bilo. Otišla sam do njegove sobe i shvatila da se jedna novinarka s njim zaključala u sobi. Ja sam nogom razvalila vrata. Što ona ima tu raditi? Dražen se mora veseliti dolje sa suigračima.
A da bi doživljaj bio snažniji, pobrinuo se pijanist i skladatelj Matej Meštrović. Kako je bilo pisati glazbu za film o osobi koja je, očito, bila puno više od velikog sportaša?
– Bilo je to zahtjevno i odgovorno, ali i velika čast. Uključujući i miksanje kompletnog tona svih govornika, svih ugođaja, radio sam 20 dana po 15 sati dnevno. Radio sam puno intervencija u zvuk, a u glazbenom dijelu bilo je važno pojačati emociju, a istodobno sam morao paziti da se ne ode u patetiku. Važno je nikada ne nametnuti se glazbom a, s druge strane, pomoći gledatelju da jače doživi tu emociju koja je prikazana kroz govor i kadrove.
VEZANI ČLANCI:
Kakvo je osobno sjećanje jednog umjetnika na sportskog virtuoza?
– Draženu sam se uvijek divio, a sjećam se i grča i boli u trbuhu kada sam tužnu vijest saznao. Bio sam strašno potresen. No, ovaj film kao da daje oslobođenje od tog grča i boli. To je film s dušom i drukčijom emocijom da shvatimo da je Dražen i dalje s nama.
O tome nam je ponešto kazao i današnji trener Draženova matičnog kluba Šibenke Damir Milačić. Ovog Zagrepčanina na privremenom radu u Šibeniku pitali smo koliko Dražen i danas živi među Šibenčanima.
– To su svakodnevne priče i anegdote, razgovori o tome što je moglo biti da je Dražen ostao u Šibeniku, bi li Šibenka bila prvak Europe i slično. Da, Dražen doista i dalje živi među Šibenčanima.
A čini se da živi i u Milačićevim mislima.
– U mojoj glavi on živi još i više jer sam zbog njega počeo igrati košarku. Današnji klinci nemaju pravu sliku, Dražen je bio pokret, netko tko bi te maknuo od tvog sporta i uvukao u svoj sport. Ja sam trenirao nogomet i nakon što sam pogledao Ciboninu utakmicu protiv Granarola, u kojoj je on zabio 38 koševa, rekao sam ocu da želim igrati košarku.
GALERIJA Fotografije Dražena Petrovića u društvu majke uoči posljednje Olimpijade u životu
Ustvrdio je Mićko, a to mu je zagrebački nadimak, i sljedeće:
– Dražen je bio neviđeno popularan, čini mi se i najpopularniji sportaš u Europi kraj takvih nogometnih zvijezda kao što su Maradona i Platini što je danas nezamislivo. A ako je to samo moj dojam, siguran sam u to da nijedan hrvatski sportaš nikad nije bio toliko popularan koliko Dražen. Čak ni Luka Modrić kojem skidam kapu kao sportaš i trener.
Na tragu takvog razmišljanja razgovarali smo sa Željkom Jerkovom, dopredsjednikom HOO-a i članom zlatnog naraštaja (Ćosić, Kićanović, Dalipagić, Slavnić...), koji je prethodio genijalcu iz Šibenika.
– Dražen je bio najavljivan, mnogo se govorilo o nekom super klincu iz Šibenika i nama je svima bilo drago što dolazi. A njegova je pojava bila tim važnija jer se pojavio u vakuumu između dva sjajna naraštaja, našega i onoga koje su činili Kukoč, Rađa i društvo. A to je bilo vrijeme kada su dva hrvatska kluba u sedam godina osvojila pet naslova prvaka Europe. Bojim se da ti dometi, i reprezentativno i klupski, neće biti nikad nadmašeni.
Premijeri filma “Naš mali” nazočila je i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek:
– Film je sjajan, a odgledati ga u Šibeniku nosi neku potpuno drugu dimenziju, različite razine emocija, identifikaciju Dražena s gradom i grada s njim.
Složit će se ministrica s tezom da je Draženovo nasljeđe puno veće od onog čisto sportskog.
– U teškim vremenima stvaranja države on je poticao koheziju. Svojim životom i karijerom pokazao je da se iz jedne male Hrvatske može dosegnuti sportski Olimp, a to nam je jako puno značilo. I zbog toga je njegov odlazak bio tako preran i nepravedan i tim strašniji.
VEZANI ČLANCI:
Zbog svega toga mladi će glumac Domagoj Nižić imati izazov karijere da u igranom filmu o Draženu utjelovi najveću hrvatsku sportsku ikonu:
– Kao glumcu vrlo mi je dragocjen svaki materijal o Draženu kojeg mogu naći, a ovaj dokumentarac dao mi je interni uvid u njegov karakter, i to kroz publiku koja ga je možda i najbolje poznavala. Vidjeti kako Dražen i danas živi među Šibenčanima bilo je emotivno i dragocjeno.
U šestom dokumentarcu koji je snimila šibenska učiteljica Ivana Guberina, očito filmaški talentirana, mogu se vidjeti izjave najžešćih navijača Šibenke iz tog vremena (Laki, Rambo, Zeko i Murgaš), Draženova nastavnika i trenera Mire Kotarca, prijatelja iz djetinjstva Nevena Spahije, suigrača Franje Arapovića, bivše košarkašice Vlaste Relje, ženske košarkaške legende Danire Bilić, ali i teniskog asa Gorana Ivaniševića koji je ovako objasnio svoju wimbledonsku pobjedu izborenu s pozicije 125. igrača svijeta, osam godina nakon Draženova stradavanja:
– Uoči turnira otac mi je donio časopis Košarka iz kojeg sam iščupao Draženov poster koji sam zalijepio na zid svoje sobe. Tako smo nas dvojica 15 dana pričali, svađali se. Zapravo, on me vodio kroz taj turnir i drugo objašnjenje za moju pobjedu ne postoji.
VIDEO Mural u Karlovcu posvećen preranom odlasku Dražena Petrovića, jednog od najvećih europskih košarkaša
