Ivano von Karajan je dobio utakmicu. Fenomen. Kad je svima stalo, u najtežim trenucima, imao je snage, živaca i hrabrosti da sam napravi prevagu. On je dirigent koji je u ovoj utakmici morao biti i prvi strijelac.
Zabrinjava me malo Lacković, odnosno ta lijeva strana. Nadam se da se s njim događa isto što i sa Džombom na nekim prošlim velikim natjecanjima kad je proigrao u utakmicama za medalje. Naša taktička pogreška bila je to što smo odveć pokušavali kroz sredinu. Desno krilo nije dobilo ni jednu upotrebljivu loptu, a lijevo možda jednu. To je pogreška Lackovića i Metličića jer nisu pokušavali proći između jedinice i dvojke, odnosno petice i šestice i dati na krila.
Trebali smo biti raznolikiji u napadu, s bržim prijenosom lopte. No, glavno je pobijediti i kad ne igraš najbolje. Danci su pak poznati po svojoj borbenosti. Imaju višestruko jaču psihu nego Nijemci. Oni su tako odgojeni da jednako igraju i kad zaostaju i kad vode 10 razlike.
Pitaju me da komentiram to što je Lino za ovaj dio natjecanja izostavio iskusnog vratara poput Loserta. Venio je u Ateni bio fantastičan, vrstan kao nikad do tada i jedan od najzaslužnijih za olimpijsko zlato, pa je za ovaj potez morao postojati neki veći razlog. Uostalom, bio je jako loš protiv Rusa, prosječan i u prva dva nastupa.
Radujem se povratku Dominikovića, no naši sada moraju inzistirati na pravu da ga vrate u momčad i prije četvrtifinala jer u pitanju je pogreška zbog koje on i reprezentacija više ni dana ne smiju ispaštati.
