Zauvijek ćemo biti zahvalni Ivici Oliću (36) za sve što je napravio za hrvatski nogomet. Njegovo zbogom vatrenima ni za koga nije bilo iznenađenje s obzirom na nezavidan status u HSV-u, i zapravo je olakšalo situaciju izborniku Čačiću.
Ola se povukao na vrijeme i Ante u svibnju neće morati gutati knedle objašnjavajući zašto je s popisa za EP izostavio heroja sa 104 bitke za vatrene, jednoga od samo petorice igrača koji je postigao 20 i više pogodaka za reprezentaciju, ljubimca nacije, vjerojatno najpožrtvovnijega i najborbenijeg igrača kojega je nacionalna momčad ikada imala.
Umjesto patetičnoga ispraćaja i žala za odlaskom posljednjeg nogometnoga Spartanca, prisjetit ćemo se svih Olićevih bravura u dresu reprezentacije, ali i onoga što nam je – ne svojom krivnjom, dapače – ostao dužan. Naime, Ivica Olić najveći je pehist kojega je reprezentacija ikada imala, s čak pet teških ozljeda koje su mu se događale baš na okupljanjima nacionalne momčadi. Ili na utakmicama, ili na treninzima. Nikada se nije štedio, ali je zato istinski i nezamislivo bolno ispaštao.
U jesen 2010. godine, jutro nakon što mu je podmukli Izraelac Tal Ben Haim laktom slomio nos, s Ivicom Olićem razgovarali smo u zračnoj luci u Tel Avivu. Utučen, čekao je let za München.
– Supruga mi u šali zna reći: “Molim te, ne idi više na okupljanja reprezentacije. Odande mi se uvijek vratiš polomljen!” – pričao je Olić iskrivljenoga nosa.
I zaista, kroz cijelu povijest Ivičina igranja za reprezentaciju provlači se blagi, ali opet dovoljno intenzivni okus gorčine. Bolovi, lomovi, operacijski stolovi, teški, dugotrajni, mukotrpni oporavci. I uvijek uspješni, slavodobitni povratci.
No, prvi Olićeva trauma u dresu reprezentacije nije bila ozljeda nego – doping-afera. Uoči puta u Portugal na EP 2004., Olić je dobio blokadu protiv bolova koja je sadržavala metilpresnisolon, a administrativnom pogreškom HNS-a lijek nije bio upisan u formular za prijavu Medicinskoj komisiji Uefe.
Doping-afera u Portugalu
Olić je bio pozitivan na dopinškom testu nakon utakmice s Francuskom na nedopušteno sredstvo koje je uzimao zbog ozljede rebara na pripremnoj utakmici s Dancima. Uefa je, međutim, utvrdila da igrač nije bio kriv za taj skandalozni propust, a kaznu je platio Savez.
Godinu poslije jurišniku iz Davora na najvećemu je spektaklu ikada odigranom u Hrvatskoj, revijalki s Brazilcima na Poljudu, puknuo prednji križni ligament koljena.
Zamislite apsurda, u izrazito prijateljskom ogledu, gotovo bez prekršaja, Olić je nakon bezazlenoga starta Lucija nezgodno pao na lijevu nogu i teško je ozlijedio. Kakav je to bio šok za Olića i njegove poslodavce u Rusiji: bio je prisiljen pauzirati čak šest mjeseci.
Hrvatska je bez nesretnoga Slavonca nastavila kvalifikacije za SP, srećom bez ozbiljnijih posljedica. Olića je, primjerice, teška ozljeda poštedjela lagane blamaže protiv Maltežana u La Valletti (1:1)...
Tretiramo li ozljedu uoči puta za Kazahstan (jesen 2009.) beznačajnom za reprezentaciju (iako je Ivicu itekako pogodila jer je tada bio među Bayernovim perjanicama), koja je tada već u izgubljenom položaju u kvalifikacijama za SP, onda je nezgoda u Bratislavi, u ljeto 2010., bila jedna od najgorih Olinih noćnih mora. Tamo je Ivici nanovo stradalo isto koljeno zbog kojega je već jednom morao pod nož, s tim da je ovoga puta bio izbačen iz stroja do kraja sezone. I Bayern je bez Ivice ostao bez naslova prvaka Njemačke, a hrvatska reprezentacija doživjela je jednu od najvećih blamaža izgubivši od Gruzije u Tbilisiju.
U skupinu najbizarnijih Olićevih ozljeda spada i spomenuta sa stadiona Ramat Gan u Tel Avivu, na kojoj je okrvavljenoga lica i suznih očiju napustio travnjak. Zbog puknuća nosne kosti, plakao je kao da je narezao pedeset glavica luka trpeći strahovite bolove.
Na kraju, vjerojatno i najteži udarac u Olićevoj reprezentativnoj karijeri bila je ozljeda na prijateljskoj utakmici s Norveškom u predvečerje Eura 2012.
Nalazi su bili potvrdili djelomično puknuće duge glave mišića bicepsa desne natkoljenice čiji je oporavak zahtijevao između četiri i šest tjedana. Izbornik Slaven Bilić naknadno je pozvao Nikolu Kalinića, a nesretni Ivica Olić EP je pratio iz naslonjača. Pogledajte kakav je to pehist: sve najteže ozljede u karijeri dogodile su mu se na beznačajnim revijalnim utakmicama! Da ga je samo malo sreća pomazila, Ola bi danas vjerojatno bio rekorder po broju nastupa za vatrene. Ovako će se oprostiti sa 104 kapice ili kao jedan od petorice sa 100 i više nastupa (Srna, Pletikosa, Šimunić, Olić, Šimić).
Eksplozija protiv Srbije
No bez obzira na sve nedaće i pehove, neke od Olićevih bravura nikada neće biti zaboravljene. Sjetite se samo briljantnoga debija na SP-u protiv Talijana kada je matirao Buffona. Ili Olina ušetavanja u gol na Wembleyju nakon genijalne asistencije Dudua (branio je Carson). Ili spektakularnoga nastupa protiv Nijemaca u Klagenfurtu kada je njegov pogodak dotukao moćni elf i vratara Lehmanna. Ili “terora” koji je Olić nametnuo obrani Turaka u Istanbulu u dodatnim kvalifikacijama za EP, kada je već u 2. minuti matirao gorostastnog golmana Volkana. Ili eksplozije protiv Srbije u prepunom Maksimiru u kvalifikacijama za SP...
Oliću nikada ništa nije bilo teško za Hrvatsku. Štimac ga je u lipnju 2013., nakon poraza od Škota, bio oslobodio prijateljske utakmice s Portugalcima pa ga je naknadno ipak digao dok je Ola već bio na putu prema Wolfsburgu. Tako se ne tretira ni kakvoga juniora, a kamoli igrača sa sto nastupa, ali Olić je ne trepnuvši otkazao svome klubu i priključio se Vatrenima. Profesionalan, odgovoran, pošten, lojalan, privržen, posvećen, takav je bio otkako je prije 14 godina debitirao do dana današnjeg. Nikada nije ostavio na cjedilu niti jednoga izbornika.
Odluka o povlačenju objavljena je ovoga tjedna, ali rodila se još prije četiri mjeseca. Toga dana Hrvatska je pobijedila Rusiju u Rostovu na Donu, a izbornik Čačić držao je Olića na zagrijavanju 45 minuta i ne pomislivši staviti ga u igru. Pametnom dovoljno...
>> Ivica Olić povukao se iz hrvatske reprezentacije!
