U godini koja je upravo nastupila svijet olimpijskog sporta dobit će novog šefa. Nakon 12 godina na čelu Međunarodnog olimpijskog odbora s prijestolja silazi njemački odvjetnik Thomas Bach, a naslijedit će ga netko od sedam kandidata za tu poziciju. Prije no što je postao čelnim čovjekom MOO-a Bach je bio predsjednik nacionalnog olimpijskog odbora (DOSB), s kojeg je mjesta dobrovoljno otišao da bi ušao u utrku za nasljednika Jacquesa Roggea.
Nakon osmogodišnjeg mandata Bach je ponovno izabran na još četiri godine. U toj mu je utrci najozbiljniji suparnik bio portorikanski bankar Richard Carrion, a ni približno ozbiljan Sergej Bubka, legendarni ukrajinski skakač s motkom, atletičar koji je svjetski rekord u svojoj disciplini rušio čak 35 puta, prvi koji je preskočio šest te potom šest metara i 10 centimetara.
Za razliku od tada, ovom prilikom upravo jedan, ali drugi, legendarni atletičar ima najveće izglede za Bachova nasljednika. Riječ je o Sebastianu Coeu, dvostrukom olimpijskom pobjedniku na 1500 metara, sa statusom britanskog lorda.
Kao sportski dužnosnik Coe se nametnuo kao šef Organizacijskog odbora ljetnih Olimpijskih igara u Londonu 2012., ali i kao predsjednik Svjetskog atletskog saveza (nekad IAAF, danas World Athletics) kojim je postao 2015. pobijedivši Sergeja Bubku sa 115 naspram 92 glasa. Zanimljivo je da je ovaj slavni Britanac daltonist koji bi rado “izmiješao” boje olimpizma tako da se natjecanja u nekim dvoranskim kategorijama igraju u vrijeme zimskih Igara.
U njegovim su razmišljanjima i novčane nagrade za olimpijske pobjednike, koje je u svom sportu već uveo pa su pariški olimpijski pobjednici po disciplinama dobivali 50.000 USD, a na sljedećim Igrama (2028.) novac bi trebali dobiti i osvajači srebra i bronci. Još je čvršći njegov stav kad je riječ o spolnoj podobnosti za nastupanje u ženskoj konkurenciji, a referirao se na činjenicu da su dvije boksačice s viškom muških kromosoma (Imane Khelif i Lin Yu-ting) osvojile zlata u Parizu.
– Ako nemate jasnu politiku, onda vam se dogodi ovo što se dogodilo u Parizu. Utješna stvar za mene jest da se to nije moglo dogoditi u atletici – kazao je čovjek pod čijim je vodstvom World Athletics zabranio transrodnim ženama da se natječu u ženskoj konkurenciji.
Za zaštitu ženskog sporta usvajanjem pravila održavanja nedvosmislenih razlika između muških i ženskih kategorija zalaže se i Španjolac Juan Antonio Samaranch Junior (64), sin onog Samarancha koji je predsjednikom MOO-a bio 21 godinu, od 1980. pa sve do 2001. No s obzirom na to da je on i aktualni dopredsjednik MOO-a, Samaranch je ipak bio manje kritičan prema organizaciji zbog pariške situacije s boksačicama kazavši da je ona bila vrlo teška jer je riječ o sportaši(ca)ma koje su rođene kao žene, odgajane kao žene, a i cijeli život su se natjecale kao žene.
Coe će protukandidate imati još i u Francuzu Davidu Lappartinetu (51), Zimbabveanki Kirsty Coventry, Japancu Morinariju Watanabeu (65), Šveđaninu Johanu Eliaschu (62) i jordanskom princu Feisalu (60), bratu kralja Abdullaha II. Među njima su i tri čelna čovjeka svjetskih organizacija sportova iz kojih dolaze, Eliasch je na čelu Svjetskog skijaškog saveza, Lappartinet je šef Svjetskog biciklističkog saveza, a Morinari Watanabe je predsjedavajuća osoba Svjetskoga gimnastičkog saveza.
Watanabeova neolimpijska ideja
A gimnastičar Watanabe ima neviđen prijedlog, a to je da se Olimpijske igre održavaju istodobno na pet kontinenata. A takvo što raslojilo bi olimpijski duh, a i predstavljalo bi praktičan problem za medijske kuće iz zemalja poput Hrvatske, s malim brojem akreditacija, koje ne bi mogle biti ni na dva, a kamoli na pet kontinenata istovremeno.
U 130-godišnjoj povijesti MOO nikad nije imao predsjednicu, a dosad se izmijenilo devet muškaraca (Vikelas, De Coubertin, Baillet-Latour, Edstrom, Brundage, Killanin, Samaranch, Rogge i Bach). Priliku da to postane ima 41-godišnja ministrica sporta Zimbabvea Kirsty Coventry, dvostruka olimpijska pobjednica u plivanju (2004. i 2008.) a možda bi ona, linijom ženske solidarnosti, mogla dobiti glas i od hrvatske članice MOO-a Kolinde Grabar Kitarović.
Tko god preuzeo žezlo, čeka ga zahtjevan posao borbe s klimatskim promjenama, s već spomenutim temama spolnih razlika, s vraćanjem Rusije i Bjelorusije u olimpijsku obitelj (dakako, kad rat završi), ali i potpisivanje novog televizijskog ugovora jer aktualni s NBC-jem, vrijedan 7,6 milijardi USD po jednom olimpijskom ciklusu, istječe s Igrama u Brisbaneu 2032. godine. Osim toga, MOO će morati odlučiti i tko će biti domaćin 2036., za što su ovog časa najviše zainteresirani Katar i Indija.
Prva predsjednica RH, koja nam je bila na ponos . Nakon nje samo jad i bijeda yugo nostalgicara i mentalno zaostalih. Lp