Ispada kako nogometna reprezentacija sa Čačićem na klupi odjednom više ne smije napuštati hrvatski zračni prostor: čim se negdje zaputi, prvo na Island, a sada i u Tursku, zajamčen joj je brodolom. I odjednom je donedavno ‘sigurni putnik za Rusiju’, kako smo tepali, postao viseći, uronjen u more strepnje i neizvjesnosti.
Naravno da nakon Turske odmah postaju neizbježne usporedbe Ante Čačića s prethodnicima na klupi reprezentacije. Naime, i Igor Štimac i Niko Kovač, čim im se brod malo nakrivio, nasapunali su im dasku i praktički ih preko noći torpedirali. I baš je Čačić, tada u trenirci Lokomotive, prije dvije godine dočekao priliku života i preuzeo vatrene. Je li onda sada, nakon posrtanja u Reykjaviku i u Eskisehiru, logično postaviti pitanje izbornikove odgovornosti? Pa, zaboga, Čačić je izgubio dvije zaredom, od izravnih suparnika za plasman na SP, a Niko Kovač samo jednu, od Norveške! Ali, pitate li se ovom zgodom možda kakva je razlika između Kovača i Čačića, podsjetit ćemo kako je Ante još u ožujku, bez ikakvoga povoda, već dobio novi ugovor u HNS-u, a i ‘visoki pokrovitelj’, onaj tko ga je i promovirao u izbornika, još uvijek mu čvrsto čuva leđa.
Ima li dakle Čačić problem? Yok, rekli bi Turci, ili u prijevodu – nema. Bez obzira na sve kikseve. Ante Čačiću i njegovim trupama slab je alibi što su prije samo dva dana igrali protiv Kosova. Igrači najvećih svjetskih klubova naviknuti su na ludi ritam igranja svaka tri dana i za njih ovo nije bio nikakav šok. Međutim, izbornik, ukopan u svoju tvrdoglavost, uporno jaše na nekim dogmama; primjerice kako je Mateo Kovačić predodređen za Rakitićevu poziciju iako na njoj, kako nam je sam rekao Čačić na press konferenciji, već godinu dana igra Kramarić u Hoffenheimu i – briljira. Koliko golova i asistencija mora isproducirati Kramarić da bi zaslužio biti u prvih 11? Hrvatska je u Eskisehiru pristojno izgledala samo u prvih 20 minuta, kada je razbijala Turke i zaslužila je voditi barem s dva pogotka razlike, jer je pritom i drastično oštećena za jedanaesterac i crveni karton Yilmazu.
Sve nakon toga svelo se na tajanstvenu suzdržanost, igru lišenu živahnosti, ideje, energije i ubojitosti. Sve što ju je krasilo na početku ciklusa netragom je nestalo i nastupila je ozbiljna, duboka, zabrinjavajuća kriza. Bilo kakav pozitivan šok sada bi dobro došao. Na primjer, da Čačić aktivira nekoliko dana staroga godišnjeg uoči gostovanja u Kijevu.
