U nedjelju navečer u Hrvatsku su se, iz Bugarske, vratili zlatni hrvatski vaterpolisti, momčad uzrasta do 19 godina koja je postala europskim prvakom. Nakon sedam godina bez medaljaških postolja na mlađeuzrasnim natjecanjima ovo je dokaz da hrvatski vaterpolo nije prestao izbacivati talente o kojima smo popričali s izbornikom ove selekcije Zoranom Bajićem. A baš kao i njega, sve nas raduje što stižu nasljednici Bijača, Jokovića, Fatovića, Marinića-Kragića, Vrlića, Lončara, Harkova...
A Bajić nam je, po slavodobitnom dolasku u Zagreb, priznao sljedeće:
- Da vam kažem iskreno, ovakvo što nisam očekivao. Imao sam želju da budemo u zoni medalja no kako nam je iz utakmice u utakmicu išlo sve bolje i što smo više išli naprijed počeo sam potencirati tu zlatnu medalju. Alegorijski sam najavio da smo došli do Rima i da sada moramo vidjeti Papu inače ništa nismo učinili ako ga ne vidimo, ako ne odemo do kraja. Dečki su to ozbiljno shvatili i ja sam ponosan na njih.
Kada god su ekipni sportovi u pitanju, vrlo važan faktor uspjeha je zajedništvo.
- U samom početku imali smo ozbiljnih poteškoća no momci su se trudili a i krasilo ih je ogromno zajedništvo. Što smo se bližili kraju bili smo homogeniji no ikad i to nas je i dovelo do ovoga da se sada veselimo zlatu. Što smo više išli naprijed to je rasla naša vjera, energetski smo bili puni, znali smo da je to naš trenutak. Naš finalni suparnik Crna Gora također je bila sjajna i da su oni osvojili zlato ne bi bilo nezasluženo no u tom trenutku, kada se krenulo s petercima, imali smo Čubranića na vratima. Kada sam vidio da smo dospjeli do te faze, u tom trenutku sam izuo tenisice i bio spreman da skačem u bazen. To mi je bila želja.
Dakako, ključno je koliko će njih iz ovog društva, postati seniorskim reprezentativcima.
- Ova zlatna medalja je nešto prekrasno, nagrada dečkima za uporan rad, no za nas je to osnova da putem ove selekcije pronađemo što veći broj igrača za potrebe naše seniorske reprezentacije. Imamo u sastavu neke izrazite individualce i možda je prerano govoriti o imenima no ona se sama po sebi nameću. Ne ističemo ih i nego stručni žiri koji je Čubranića izabrao za najboljeg vratara a on je već sada član šireg popisa reprezentacije. Viktor Tončinić je izvanredan centar, sjajnih fizičkih predispozicija a Vlaho Pavlić je najbolji strijelac turnira. To tu tri igrača koji možda već sada, da me netko krivo ne shvati, trebali ući u ozbiljnu konkurenciju za seniorsku reprezentaciju.
Ono što je ovoj reprezentaciji davalo dodatno samopouzdanje jesu i seniorske minuta koje već dobivaju poput jugaša Maura Prkoče i Ivuše Burđeleza koji je u finalu postigao pogodak za 7:7 koji nas je odveo u raspucavanje u kojem je također zabio. No, još je tu zanimljivih mladih igrača.
- Odmah iza spomenutih vidim i malog Šušića iz Juga i Cuzzija iz Jadrana. Taj Šušić je za mene otkriće. Znao sam da će to biti to ako mu pružim priliku a on ju je opravdao iznad očekivanja tako da sam sretan i za njega. Već sada pričamo o petorici mladića pred kojima je, prema mom skromnom mišljenju, svjetla budućnost - zaključio je Bajić koji je veliki oslonac imao u suradnicima.
A njegov stručni stožer činili su pomoćni treneri Igor Računica i Ivan Rukavina, trener vratara (i video-analiza) Marino Marović, fizioterapeut Andro Petrić i tim menadžer Emil Nikolić.
A zlatnu momčad pak čine: 1. Mauro Ivan Čubranić, vratar (Primorje EB)
2. Mauro Prkoča, branič (Jug Adriatic osiguranje)
3. Duje Cuzzi, desna strana (Jadran)
4. Maro Šušić, lijeva strana (Jug Adriatic osiguranje)
5. Dominik Obuljen, desna strana (Mladost)
6. Gabrijel Burburan, lijeva strana (Primorje EB)
7. Ivuša Burđelez, branič (Jug Adriatic osiguranje)
8. Šime Žilić, centar (Galeb MR/Jadran)
9. Amar Fajković, branič (Mladost)
10. Luka Penava, desna strana (Mornar)
11. Viktor Tončinić, centar (Primorje EB)
12. Vlaho Pavlić, lijeva strana (KPK/Jug Adriatic osiguranje)
13. Jakov Ćosić, vratar (Mladost)
14. Ante Jerković, desna strana (Jug Adriatic osiguranje)
15. Duje Katunarić, centar (Mornar)
