Bio je to poseban dan i za Janicu Kostelić (40), najveću sportašicu koju je Hrvatska ikad imala, jer nagradu za životno djelo, od Hrvatskog skijaškog saveza, primio je njen otac Ante Kostelić. A to je čovjek koji ju je trenerski odveo do neslućenih visina - do četiri olimpijska zlata i pet naslova svjetske prvakinje.
- Svakako je to poseban dan i za mene. Uvijek je lijepo primati nagrade iako to nikad nije bilo nešto što je oca motiviralo. No, lijepo je znati da ljudi to gledaju i cijene.
Slušajući nabrajanje svih očevih trenerskih uspjeha, zapitali smo Janicu što je njoj od svega toga ostalo u najljepšem sjećanju.
- Za mene osobno najljepši trenutak kada je moj brat Ivica osvojio olimpijsko srebro u kombinaciji u Torinu. To je bio najupečatljiviji trenutak u mojoj i njegovo karijeri.
Zašto je više slavila bratov domet od, recimo, svoja tri zlata na jednim Olimpijskim igrama?
- Teško je dati odgovor na to pitanje. Tuđem uspjehu mi se nekako lakše veseliti nego svojem. Za sebe znam što mogu i koliko vrijedim. Osim toga ja imam i utjecaj na ono što radim a na drugu osobu ne možeš imati utjecaj i onda mi se taj uspjeh čini vrijednijim jer je ta osoba pronašla put do uspjeha.
A od njenih uspjeha? Čega se najradije sjeti.
- Baš uspjeh mora biti ili...? Pa meni su najdraža bila putovanja, sama po sebi. Na putovanjima je puno anegdota, uvijek je bilo zanimljivo i dinamično.
Da li ikad razmišlja što je moglo biti drugačije?
- Ne jer nema smisla razmišljati o tome što si mogao napraviti u prošlosti jer se više neće dogoditi a potrošit ćeš vrijeme koje bi mogao potrošiti na nešto konstruktivnije, razmišljati što ćeš napraviti u budućnosti. To je jednostavno tako bilo, uvijek može biti bolje i lošije.
I sam otac volio je reći da je Janica u utrke ulazila minimalno opterećena, vrlo smirena.
- Teško je pričati o sebi jer ne mogu to objektivno sagledati. Ako drugi kažu onda valjda tako jest.
Kako je funkcionirao odnos između oca i kćeri na razini trenera i sportašice? Zacijelo to nije bilo lako izbalansirati.
- Nije bilo. Za njega je bilo teže jer kada si roditelj ne možeš zapostaviti tu stranu. Za mene je to bilo dobro. Držim da teško funkcionirala s nekim tko nije moj tata jer sam si mogla priuštiti puno više slobodnijeg ponašanja nego kod nekog trenera koji nije rodbinski vezan sa mnom nego profesionalno pa sam imala više mjesta za svoje tvrdoglavosti.
Koliko je bilo važno i za Janičin osobni uspjeh što je to bila obiteljska priča?
- Obitelj je temelj svega, ona je tu da nas potiče da ostvarimo što si želimo, da prepoznamo sebe u nečemu u čemu bi mogli biti uspješni. Obitelj bi trebala biti temelj uspjeha, oni su tu od početka da nas podržavaju. To se previše naglašava kao nešto posebno, a ne nešto što bi trebalo biti normalno.
Iskustvo koje ima Janica je neprocijenjivo pa joj je postavljeno pitanje da li ga želi prenijeti budućnosti hrvatskog skijanja?
- Nije da li ja želim nego da li drugi žele. Prvo netko drugi treba željeti to da bih se ja u to mogla uključiti.
Postoji li kod nje potrebna energija i želja za takvo što?
- Ja imam energiju no dosta je to kompleksna priča. Nije problem prenositi znanje nego je pitanje da li ti ljudi iz pravih razloga žele to znanje. Onda je to uvijek dublja priča. Kada bi odgovor bio jednostavan ja bih rekla "da, može".
Savjetuje li Janica svoju potencijalnu nasljednicu Zrinku Ljutić?
- Ne savjetujem ja. Ima ona svoje trenere i svoj tim i ne moram se ja tu miješati. Ja sam tip osobe koja poštuje autoritet a ona ima svoje autoritete a ja ju mogu samo podržavati i za nju navijati. Ništa drugo. Još jedna pametna glava joj ne treba u životu.
Koliko je nekad najbolja svjetska skijašica na skijama?
- Kad stignem. Idem sutra, recimo.
Na Sljeme?
- Ne, ne idem na Sljeme. Idem negdje gdje ima malo više snijega. Na Sljemenu se ionako ne možemo skijati jer je uskoro utrka.
Je li proskijao njen četverogodišnji sin Oskar?
- Jest. Skija, vozi snowboard.
Kako je njoj kao mlađoj sestri pratiti avanture starijeg joj brata Ivice?
- Da mi je gušt to ne bih rekla no to je njegov izbor. Ja to prihvaćam.
Što se čini strašnijim? Spust u Kitzbuhelu ili regata samaca preko Atlantika?
- Rekla bih da u Kitzbuhelu zna što radi a nisam sigurna da u jedrenju točno zna što radi.
A ta izvjesna skepsa oko bratova jedrenja zacijelo sadrži i puno kraći staž u tom sportu nego u skijanju.
Janica, naša kraljica! Volimo te!