Među etabliranim Hrvatima iz svijeta glazbe ponajveći poklonik košarke je Jasenko Houra, vođa skupine Prljavo kazalište, pa je i to jedan od razloga što će upravo Jajo sa svojim bendom u četvrtak ponovo zasvirati na Jelačićevu placu. Zasvirat će u 21.30, a svirat će devedeset minuta. Za narod. Besplatno. Ovaj put u povodu svečanog otvaranja Europskog košarkaškog prvenstva. Zbog toga smo s rockerskom legendom popričali o sportu, ponajprije o “kraljici igara” ali i o tome zašto uživa svirati na Trgu kada treba dočekati sportaše ovjenčane odličjima.
Nije to za siromašne
– Ja vam pomalo sanjarim i o tome da našim košarkašima dođemo nešto odsvirati i nakon povratka s Eurobasketa, u nadi da će osvojiti medalju. No, kakav god rezultat u završnici Eurobasketa postigli, ja ću i dalje dolaziti na košarku. Gledat ću juniore, drugoligaše, gledat ću košarku svih razina jer u tome uživam. Volim otići i na drugoligašku utakmicu jer uvijek postoji netko tko zna dobro igrati.
Prljavci su poznati i kao domaći bend s najviše nastupa na središnjem zagrebačkom trgu, a sve je počelo još predratne 1989. kada je “Ružu Hrvatsku” došlo slušati oko 250.000 domoljubno orijentiranih ljudi. Od tada pa do danas profilirali ste se kao bend koji je uvijek spreman zasvirati kada netko od hrvatskih sportaša postigne pothvat svjetskih razmjera. Kako to da sportaše gotovo nikad ne odbijete?
- Nerijetko to bude na poziv gradonačelnika Bandića. Jednom nas je Starčević opleo napisavši “kog vraga Prljavo kazalište na Trgu svakog dočekuje”. Nije naš ego takav, nismo mi sami svirali za šampione, svirali su i drugi bendovi. Mi smo svirali i za Kosteliće, i za rukometaše, ali i za tenisače kada su osvojili Davisov kup. Ako ste poklonik sporta i živite u Zagrebu, nemoguće je da se ne pojavite na takvome skupu. Uostalom, ja mnoge od tih ljudi i osobno poznajem pa bih ih, i da ne sviram, došao pozdraviti iz publike, zajedno sa svojim klincima. Jer, ti su nam ljudi toliko radosti u životu priuštili koliko ja njima ne mogu vratiti. To su zaista bili lijepi trenuci.
Znači li to da se kao jedan od vodećih domaćih rockera duboko klanjate svakom uspjehu hrvatskih sportaša?
- Vrhunski sport nije baš za siromašna društva i zato je svaka naša medalja golem uspjeh, pogotovo u najjačim sportovima, jer to znači da su nevjerojatno kvalitetni.
No, je li istina da simpatije prema košarci njegujete još iz djetinjstva kada ste bili strastveni hakler, a trenirali ste i nogomet?
- Košarka je nekako bila najmanje amoralan sport, igrali su je studenti i gospoda pa mi je zato bila draža, no i danas volim sve sportove. Nekad znam gledati sportske prijenose duboko u noć, od tenisa sve do onih prijenosa snookera u sitne sate kada više nema programa.
Dogodilo se da sam nekim kolegama novinarima spomenuo da ste u mladosti bili sjajan hakler, no svi su pomislili da se šalim, a onda sam dodao da me u to uvjeravao vaš haklerski partner Mladen Cetinja, kasnije košarkaš Cibone i klupski cimer velikog Kreše Ćosića, koji mi je pričao o osnovnoj školi i rekao da su svi govorili da je Jasenko Houra najbolji hakler na školi. I on se sjeća da ste bili izuzetno brzi, agresivni, pokretljivi i da ste imali dobru tehniku.
- Ja sam se s hakla povukao neporažen, ni sinu nisam dao da me porazi. Ha-ha... zafrkavam se. Kad sam negdje sa šesnaest godina prestao sa sportom, nisam znao što ću raditi u životu pa sam se prihvatio gitare. A to s košarkom je kvartovska priča. Bilo je bitno da je lopta u ulici, a ja sam košarku toliko zavolio da je moj otac postavio koš u našem dvorištu. Nažalost, ona bagra iz Dubrave bi ga noću skinula i odnijela, valjda da imaju na čemu sušiti veš.
Premda ste danas bliži rockerskom, a ne sportskom stilu života, zagovarate li i dalje bavljenje sportom?
- Jasno. Klinci, igrajte sve sportove, pa ako treba i boćanje. Doći će dan kada ćete se profilirati, a ako i ne uspijete zaigrati košarku u NBA ligi ili nogomet u Realu, s radim navikama stečenim u sportu još uvijek možete biti odlični liječnici, menadžeri, treneri... Tako ja govorim i svojim klincima.
Bave li se sportom članovi vašeg benda?
- Svi volimo sport, zezamo se koliko možemo, no u našim godinama moramo se paziti jer si ne smijemo dopustiti ozljedu, a drugi dan moramo svirati. Sada moram paziti i na kojoj sam tribini, ne mogu se više ni potući s navijačima. Inače, basist Vorih je hokejaš, Filko svaki dan trči pet do deset kilometara, a Bodalec je nogometaš. On baš i ne razumije košarku, ali je zato doktor za nogomet i u tome mu se ne usudim ništa reći. Slušam uredno što on govori o nogometu, ali i on mene mora slušati kada govorim o košarci.
Bubnjarev mali je odličan
Tko vam je najdraži košarkaš u reprezentaciji?
- Puno je njih koji mi se sviđaju. Recimo drag mi je Ukić jer mu i oca poznajem koji je i sam glazbenik, vrstan bubnjar. Kad sam ga pitao je li to tvoj mali, jesi li ga ti naučio košarku, on mi je rekao: “Dida mu je napravio koš, a on nije prestajao bacati loptu”. Ne mogu vam reći je li mi draži Šarić, Hezonja ili pak Bogdanović koji je NBA zvijezda u usponu. Dragi su mi svi ti momci, volim sportaše i cijenim to što su se odvojili više od dva mjeseca od svojih obitelji i pripremaju se da igraju što bolje za Hrvatsku. I zato, kako god prošli, zaslužuju našu podršku.
Premda ste večer prije imali koncert na Viru, spremno ste dojurili u Zagreb da biste bili počasni gost završnog haklerskog turnira u organizaciji Hrvatskog košarkaškog saveza, a na njegov ćete poziv i svirati na Trgu.
- Nikome od nas u bendu nije teško pomoći zajednici. Mi uvijek očekujemo da netko drugi za nas nešto napravi, no neće ako mi nećemo sami. Jako mi se sviđa ideja da će Zagreb biti domaćin jedne od skupina Eurobasketa i nastojat ću biti na svim utakmicama hrvatske reprezentacije.Ovo je krasna priča, kako s ovim haklom tako i s Eurobasketom. Zagreb zaslužuje da se hakla danonoćno kao što smo mi nekad. Danas je u Zagrebu vrlo malo haklova, na Klaki, na Tuškancu i ne znam gdje više. Osim toga, Eurobasket je zaslužio puno jače zaleđe no što ga ima.
Možeš ti i na Trgu i u Beogradu..hrvatina??