Uzbuđenje i nestrpljivost raste, početak Europskog prvenstva za samo je dva dana, a prvi ispit hrvatske reprezentacije, protiv Španjolske, već za tri dana. Stoga smo uoči početka nadmetanja za prolazak u nokaut-fazu iz naše skupine B, kolokvijalno nazivane skupine smrti, odlučili taktički i analitički proći sve naše suparnike u skupini, Španjolce, Albance i Talijane. U tome nam je pomogao naš dugogodišnji suradnik Toni Bilandžić, nogometni analitičar i skaut koji trenutno radi kao šef skautinga i regrutacije u FK Sarajevu. Analizu smo prošli kronološki po rasporedu odigravanja utakmica Hrvatske u skupini, pa smo tako počeli sa Španjolcima.
– Kod Španjolaca su posjed lopte i kontrola utakmice i dalje klasična situacija. Taktički kod Španjolaca nema puno filozofije. Oni svoj stil nogometa gaje već dugo. To je sustav 4-3-3, igra se s bekovima koji se znaju pridružiti visoko u napadu, u završnici i imaju dobar centaršut. Od vratara do napada odlikuju ih igrači kojima je snaga igrati s loptom u nogama, otvarati igru i tražiti opcije s dodavanjima. Mnogo je ljudi šokirano rosterom, jer to više nisu najzvučnija imena, ali u konačnici smatram da je biran kadar koji priliči onome što oni žele igrati. Takve velike nacije imaju taj luksuz velikog izbora igrača, pa onda nekad mogu izabrati igrače koji su manje kvalitetni individualno, ali više profilno prikladni za određen stil igre. Primjerice, kad gledamo španjolsku obranu, ni za jednog se igrača ne može reći da je defenzivno vrhunska klasa ili sila, ali sve su to igrači koji su odlični u posjedu, koji znaju igrati s loptom u nogama. Prema naprijed im oni mogu puno donijeti, ali s druge strane izgledaju kao obrana koja može primiti gol od svakoga. Međutim, oni će se vrlo vjerojatno nametnuti u svakoj utakmici i probati igrati na svoje snage, a pokušati sakriti svoje slabosti.
Yamal i Williams su posebni
Na koje igrače u Španjolskoj treba posebno obratiti pozornost i koji od njih figuriraju kao ključni igrači?
– Ključni igrač Španjolske sigurno je Rodri, koji daje ravnotežu u oba smjera. Znamo svi što on znači jednom Manchester Cityju, rekao bih da Španjolskoj znači još više te je njihovo daleko najzvučnije ime. No volio bih ipak naglasiti jednu posebnost Španjolaca u odnosu na većinu drugih reprezentacija, a to su krilni napadači Lamine Yamal i Nico Williams. Takve je igrače u europskim reprezentacijama danas jako teško pronaći, a riječ je o tipu igrača koji su iznimno moćni u situaciji jedan na jedan i koji su ekstremno brzi. Baš zbog te svoje brzine daju novu dimenziju Španjolskoj jer će upravo zbog njih Španjolci biti opasni i u kontranapadima, ne samo u kontroliranom posjedu. Normalno je da se Yamala smatra zvučnijim imenom jer sa samo 16 godina u Barceloni radi razliku, ali na Williamsa treba obratiti pozornost u jednakoj mjeri jer je riječ o iznimno opasnom igraču iza kojeg je odlična sezona. Iz navijačke perspektive Williams kraj Yamala vjerojatno pada u drugi plan jer igra za Athletic Bilbao, a ne za Barcelonu, ali ne sumnjam da će se u našem stožeru napraviti jednako kvalitetna i detaljna analiza i jednog i drugog igrača – ističe Bilandžić, pa dodaje zanimljivu poantu:
– Bit će vrlo zanimljivo vidjeti koji će igrači startati u veznom redu za Španjolsku. I Dani Olmo i Pedri imali su dosta problema s ozljedama u posljednjih nekoliko mjeseci, a sad su obojica ozdravila. Iskreno, ne znam kakvu će veznu liniju sastaviti De la Fuente. Jedno mjesto sigurno ide za Rodrija, a za preostala dva mjesta konkuriraju Fabian Ruiz, Olmo i Pedri i sve su tri kombinacije po dva igrača moguće. Kombinacija s Rodrijem, Ruizom i Olmom ima najveću ravnotežu u veznoj liniji. To je isto jedna od stavki na koju će trebati obratiti pozornost.
Iako je riječ o moćnoj reprezentaciji, postoje i načini na koje Hrvatska može ugroziti Španjolce.
– Imaju puno igrača prema naprijed od kojih može prijetiti opasnost i oni lako mogu kvalitetnim reprezentacijama zabiti i po pet golova na utakmici. S druge strane, ako im se može parirati s loptom u nogama i ako im se može uzeti posjed, mislim da bi mogli imati i problema. Ako Španjolsku ograničimo na 54 posto posjeda kao što smo to napravili u finalu Lige nacija, to je već stanje u kojem se oni osjećaju ugroženo. Protiv Španjolske je gotovo nemoguće doći do 50 posto posjeda, ali ako se uspijemo približiti toj brojci u dobroj smo situaciji da im naškodimo jer je riječ o momčadi koja je nemjerljivo bolja u posjedu nego izvan posjeda. Upravo će zbog svih ovih razloga bitka na sredini terena vrlo vjerojatno biti ključna.
Idući je protivnik vatrenih u skupini B reprezentacija Albanije, na papiru definitivno autsajder skupine, ali isto tako reprezentacija koja bi mogla biti 'nagazna mina' u ovakvoj skupini.
– Albanci imaju limitiran kadar igrača, ali definitivno imaju igrače koji su dobri da odrade ulogu i trude se to koristiti koliko je god moguće. Koliko znam, imaju stožer koji je dosta analitički orijentiran i svaku se utakmicu adaptiraju specifično na protivnika. Idu prema tome da što više neutraliziraju protivničke kvalitete i zbog toga dosta rotiraju sustave. Mijenjaju sustave 4-2-3-1, 4-3-3 i 4-1-4-1, dakle uvijek će biti četvorka u zadnjoj liniji, ali se prilagođavaju protivniku. Općenito je albanska reprezentacija jako tvrda i gruba. U utakmicama Albanije možemo očekivati puno prekršaja, puno energije i intenziteta. Oni nisu tu da igraju na ljepotu, uvjeren sam da će svaku utakmicu igrati, što bi se reklo, na nož i da će pokušati izvući maksimum.
Zanimljiv je podatak kod Albanaca da su u kvalifikacijama bili momčad koja je daleko najveći postotak svojih golova postigla udarcima iz daljine, odnosno izvan 16 metara.
– Definitivno na to treba obratiti pozornost, ali to nam isto tako daje uvid u informaciju da nisu u stanju konstantno stvarati konkretne prilike. Svoju igru u napadu planiraju temeljiti na Armandu Broji koji nije imao dobru sezonu u Fulhamu gdje grije klupu, a još im neće pasati ni profilno budući da će Albanci vrlo vjerojatno morati igrati na kontranapade i brzinu, a Broja to nema. Baš je zbog toga velika greška nepozivanje Myrta Uzunija jer bi on na svoju brzinu i energiju mogao donijeti puno više nego ostale opcije, a i bio je sjajan u Granadi ove sezone.
Dakle, Albanci će igrati na kontre?
– Kontranapadi će im biti jedini način na koji mogu igrati jer se u posjedu protiv Španjolske, Hrvatske i Italije neće moći nametnuti. Puno o načinu njihove igre može nam reći činjenica da im je ključan igrač stoper Djimsiti, a i da im je većina najboljih igrača iz zadnje linije – tvrdi Bilandžić te zaključno o Albaniji dodaje:
– U konačnici, kad pogledaš klubove u kojima igra prvih 11, nije to uopće loše. Većina im igrača iz prve postave igra u talijanskoj Serie A, a uz to su i taktički disciplinirani. Sigurno će doći maksimalno nabrijani i pokazati energiju, takvi su i kao nacija, to uopće nije upitno. Osobno ih jako cijenim i da su u nekoj slabijoj grupi, čak bi i mogli napraviti iznenađenje i proći, no u ovako jakoj grupi i dalje ih smatram autsajderima.
Bekovi najopasniji u Italiji
Nadmetanje u skupini zaključit ćemo dvobojem protiv branitelja naslova europskog prvaka, Italije, koja je ujesen 2023. godine doživjela promjenu na klupi. Umjesto trofejnog Roberta Mancinija izborničku poziciju preuzeo je Luciano Spalletti.
– Sigurno je Spalletti malo atipičan talijanski trener jer kod njega nije sve po taktičkim šablonama i strogo posvećeno jednom izričitom stilu igre. U odnosu na klasične talijanske trenere, on daje nešto više slobode svojim igračima, posebno u zadnjoj trećini. Možemo se nadati malo atraktivnijoj Italiji nego što bi to bilo pod većinom drugih talijanskih trenera.
Zanimljivo je čuti koga Bilandžić ističe kao najopasnije ofenzivne opcije Talijana, budući da nije riječ o napadačima.
– Kod Italije bih se najviše bojao bočnih igrača, Dimarca na lijevoj i Di Lorenza na desnoj strani, koji su fantastični prema naprijed, imaju odličan centaršut i česte dolaske u završnicu. Opasniji su čak i od krilnih igrača Italije. Ono što je problem kod ofenzivaca u Italiji jest da nijedan nije pokazao konstantu zabijanja i asistiranja na visokoj razini. Njihovi napadači imaju određene kvalitete, ali ni za jednog ne možemo reći da je baš vrhunski napadač. Primjerice, za glavnu špicu konkuriraju Retegui i Scamacca i, iako imaju dobrih strana, nisu napadači najviše klase.
Prošlo je doba kad je Italija svoju igru, posebice na velikim natjecanjima, temeljila na stoperskim 'gromadama' i 'profesorima obrane'.
– Italija sad ima potpuno drukčije tipove stopera od onoga na koji smo godinama naviknuli. Nemaju više taktički bezgrešne igrače poput Chiellinija i Bonuccija koji su se mogli braniti 90 minuta u niskom bloku bez da popuste i u jednom trenutku. Sad se i u talijanskom nogometu teži modernijim sustavima s trojicom otraga u kojima se od stopera traži da budu dobri na lopti, a predvodnik je te generacije Alessandro Bastoni, koji će igrati lijevog stopera i koji profilno dosta podsjeća na Joška Gvardiola.
Ipak, naš sugovornik ne smatra Italiju toliko jakom koliko možda sugerira ime same reprezentacije.
– Ne želim podcjenjivati Talijane, ali mislim da smo favoriti u tom dvoboju i da bismo se trebali nametnuti u svim segmentima igre. Nemaju igrače prema naprijed koji su ekstra klasa i ima puno načina na koje ih možemo ugroziti, od bekova koji izlaze visoko što se može iskoristiti dobrim kontranapadima, pa sve do vezne linije u kojoj svakako imamo prednost, iako su tu Jorginho i Nicolo Barella kojeg iznimno cijenim. Na papiru mislim da smo kvalitetniji, ali znamo da Talijani uvijek mogu iznenaditi, tako da svakako treba biti oprezan – zaključio je Toni Bilandžić.
Krivo ti je sve sto si rekoh za napad Albanije. Najopasniji su u kontru. Taj Armando Broja koji ti kazes je spor ne znam gdje ti to igrao za Celsea pa potom je isao u Fulham zbog ozljede ligamenta. Tajaj je najbrzi igrac u citavoj grupi. I prije ozljede bio je veoma tvrd dobar sa loptom i cuva loptu dobro. Albanija moze pokvarit svima racune imaju mladu momcad zeljenu pokazivanja. Oni ce igrat ko da nema sutra, ja sam uvjeren da cemo bez problema dobit Italiju i Spaniju a ako ispustamo bod bit ce to protiv Albanaca.