Preko puta Garmischer Hofa, hotela punog kockastih jakni i poznatih skijaških lica, blješti izlog H&M-a, meke mladih šopingoholičarki. Ana Jelušić zaobilazi ga u širokom luku.
– Nisam ni bacila pogled, nemam živaca, a i nisam od velikih šopinga. Većinu toga obavim u SAD-u, oduška si dam prije utrke u Aspenu, u Silvertonu i Denveru, jer ondje ima nekoliko outleta, pa propisno napunim kovčege. No, sve mora biti u razumnim količinama, u one dvije torbe do 23 kilograma. Radije se za opuštanje prošećem ili popijem kavu – kaže Ana.
U Garmischu se opuštala na druge načine. Dok je Nika Fleiss nakon skijaške karijere krenula u novinarske vode i hoda s papirom i olovkom, Ana je uskočila u kožu fotoreporterke.
– Maznula sam treneru fotoaparat, pa kad već nisam bila od koristi na stazi, da bar budem timska fotografkinja! Uživala sam, zapalila sam se za fotografiranje, ali je oprema nespretna za nošenje. Sve znam, koji objektiv čemu služi, širokokutni, teleobjektiv... U autu čitam 120 stranica uputa za fotić. Pazim na njega, ne bih voljela da mi ispadne, skupa je to igračka. No, nisam još toliko zagrizla da naručujem objektive preko E-baya.
Najljepša hrvatska skijašica u posljednje vrijeme naciju nije bacala u trans, pravog rezultata već dugo nema, a sve manje je i viđamo u startnoj kućici. Astma sve više uzima danak, jer čim Ana osjeti prve znakove bolesti, tijelo joj se blokira.
– Adrenalin je okidač, neki put mi nakon utrke treba punih tjedan dana da dođem k sebi. S vremenom je tijelo stvorilo obrambeni mehanizam i čim osjetim prve znakove, imam osjećaj da ću opet završiti u bolnici. Moje tijelo kaže u redu, umjesto da ćeš raditi sa sto posto, kao što sam radila s 15 ili 17 godina, sad ćeš raditi s osamdeset posto. Što da napravim! To nikada neće proći, borim se koliko mogu – govorila nam je Ana nakon večere uoči utrke sezone, slaloma na Svjetskom prvenstvu.
– Uh, mijenjala bih sve svoje neobične utrke ove sezone za dobar rezultat na Svjetskom prvenstvu!
svašta