Kada je postigao pogodak Ircima, onaj prvi, Mandžukić je pojurio prema našoj klupi. Tražio je samo jednog čovjeka, Josipa Šimunića. Bacio mu se u zagrljaj.
– S Joeom sam odličan, imamo specifičan odnos, on je posebna osoba, obožavam ga. Prije utakmice, premda mu je bilo teško što ne igra, rekao je da će biti sretan ako pobijedimo, a to me dirnulo. Rekao je da bi bio sretan kada bismo zabili Jela i ja, a mi smo se dogovorili da ćemo trčati prema njemu ako zabijemo, da ga oraspoložimo. Nadam se da smo uspjeli u tome – kazao je Mandžukić.
Šimunić je uoči utakmice s Ircima doživio totalni preobražaj. Bio je neraspoložen, nije mu se dalo živjeti. Čekao je Euro s velikim nadanjima, a dobio klupu. Uoči Irske bio je to jedan drugi Joe, išao je od igrača do igrača, hrabrio ih, motivirao. S Mandžukićem krati vrijeme košarkom.
– Ne smijem o tome, ali istina je. Ne može mi ništa. Nije to klasičnih jedan na jedan, nego pucamo na koš, brojimo bodove – kratko će Mandžukić.
E pa ti to iz osobnog iskustva govoris .... jel'da ,inace nebi takvu glupost izvalio...?!