Hrvatska je iznenadila u Istanbulu i osvojila pretkvalifikacije za olimpijske kvalifikacije sljedećeg ljeta. Izabranici Josipa Sesara u finalu nadjačali su domaću reprezentaciju potpomognutu glasnim navijačima koji očito nisu bili faktor u psihi hrvatskih košarkaša.
Način na koji je Hrvatska odigrala prvih 20 minuta bio je nestvaran. Bilo je to najbolje hrvatsko poluvrijeme u posljednjih 20 godina protiv suparnika ovog ranga pa su naši na veliki odmor otišli sa "plus 19" (48:29) zahvaljujući ne samo tome što su pogodili deset trica (10 od 20) nego i zato što su dozvolili domaćinu samo jedan skok u napadu.
Uz sjajnog Šarića, nakon prvih deset minuta, imala je Hrvatska "plus 10". Na ulasku u drugu četvrtinu Šarić je zabio dvije trice a za poduplati prednost pobrinuo se Hezonja (na kraju 16 koševa, tri trice) pa su izabranici Josipa Sesara u 18. minuti imali "plus 20". U tim trenucima tehničku je dobio domaći izbornik Ergin Ataman pokušavajući napraviti pritisak na suce.
I tako su naši u nastavak susreta ušli s ogromnim kapitalom, no imala je Hrvatska protiv Turske u Istanbulu "plus 19" i 2001. godine, i to u 27. minuti, pa je izgubila i ta nam je slika, dok smo gledali drugo poluvrijeme, bila stalno pred očima. Jer, Turci su jurišnički narod i znali smo da će već početkom nastavka krenuti u svoj juriš.
A crne slutnje počele su nas još više proganjati gledajući treću četvrtinu u kojoj se raspucao turski bek šuter Furkan Korkmaz koji je u tih deset minuta zabio 18 koševa na račun čega su domaćini u 25. minuti stigli na samo "minus šest (57:51). No, u tim trenucima Šarić zabija tricu, a Smith krade loptu i zabija u kontri za sigurnu rezultatsku distancu (62:51).
A upravo je naturalizirani Amerikanac zapečatio sudbinu domaćina kada je u 34. minuti pogodio tricu za hrvatskih "plus 16" (76:60) što je već u sljedećem hrvatskom napadu tricom pečatirao Dario Drežnjak, jedan od onih igrača s klupe koji su dali veliki doprinos. Baš kao i razigravač Kapusta (šest asistencija) koji je igrao s ozlijeđenim ramenom i obnovio ozljedu.
A u neugodnim trenucima hrvatski izbornik nije gubio glavu.
– Rekao sam igračima prije utakmice da mi je ovo jedan od sretnih dana u karijeri, igrati protiv Turske pred punom dvoranom htijući im dati do znanja da bi u svemu trebali i uživati. Znali smo što će pokušati u nastavku, to im je bio jedini izlaz. Čuvao sam dva time-outa koje sam imao za te situacije da s minutom odmora to mogu smiriti ako Turke ponese publika. Kada smo produžili napade, dolazili smo do otvorenih šuteva, a i psihološki je jako bitno dolaziti do takvih situacija. Kad su šutevi bili otvoreni, jedna bi ušla druga ne bi, no njima smo taklo otupili napad – kazivao je Sesar koji je i prije isteka vremena, kada je bilo jasno da nas Turci ne mogu stići, počeo slaviti.
A slavio je to i sa vodstvom Saveza, predsjednikom Rukavinom, glavnim tajnikom Vrankovićem i sportskim direktorom Repešom koji su sjedili u blizini naše klupe. A oni su guštali u ljetu bez poraza baš kao i sam izbornik:
– Lagano smo prošli pretkvalifikacije za Eurobasket a sada ispada da smo i ovo lagano riješili. Po svemu ispada da smo najviše problema imali s Luksemburgom na gostovanju. Otkako smo došli u Istanbul, mi smo se pripremali za ovu utakmicu i kada smo skautirali Turke, uvidjeli smo koliko je to talentirana momčad. Znao sam da će ključan faktor biti radni dio igre i to smo odlično odradili.
Tako bih volio uspjeh radi Šarića koji izgara za reprezentaciju. Koliko sam grča mogao vidjeti na njegovim obrazima kod ranijih neuspjeha reprezentacije, a momak ostavi srce na terenu i svaki atom snage podari, tako bih volio da i on doživi veselje i ode u Pariz na Olimpijadu ..