Komična strana borbe za vlast u HNS-u, s pršutom, sirom i propalim Platinijevim posjetom kao adutima
– Alo, Joško, jes' to ti? O, Ric..., ovaj Željko, a ko bi bija. Priša je, di ćemo se nać?
– A u mene, u Bobisa.
– 'Ajde, al' odma. (za pola sata...)
– E, tiš bit pridsednik Ajduka - ispali Željko Kerum.
– Ja?! - zacrveni se Joško Svaguša.
– E, ti, ti - dodao je gradonačelnik.
– Nemam pinezi - kaže Svaguša.
– Ne brini, tiš bit ispred grada. Samo me moraš slušat.
...
– A, Joško, kad je Ajduk zadnji put bija prvak Rvacke - pita Kerum.
– Ne znam, još nije bilo ni autoputa, tunela Sveti Rok, Oliver je bija mlad, ni Sanadera...
– Ma, ne spominji Sanadera. Nagodinu je stoti rođendan Ajduka..., ne pita Kerum, nego zaključuje.
– A, znan!
– Što možemo veliko učinit? - pita Kerum.
– Pa, ja mogu ispeć torte, krafne, kifliće za cili Poljud. U po cijene.
– Asti Isusa, prestani. A da zovnemo Barcelonu – predloži Kerum.
– Ma, bravo, Ric..., ovaj Željko. A ko će to platit? – pita Svaguša.
– A, grad, ovi naši divni ljudi...
– A kako, pa više od pola ih nema posa? – iskreno će Svaguša.
– E, da to više nisi reka, jesi me čuja... – poviče Kerum.
– A, Joško, kako Ajduk more bit prvak?
– A, e, a... Ma da nam je skinit onog Mamića...
– A, Joško, ko je pridsednik nogometnog saveza?
– Marković - uzvrati Svaguša.
– Jel to oni što neće u Split?
– E, taj, taj.
– A ko bi naš moga bit? – pita Kerum.
– Samo Štimac – uzvrati Svaguša.
– A jel ima mota? – pita Kerum.
– Ko, Štimac? Pa taj je opasan, pravi fakin.
– E, fakin, fakin nan triba.
– A skin bi moga srušit Markovića?
– Ima oni Sinovčić...
– Ma, jel to oni što ga policjoti stalno tražu... Pa, imal neko čestit? A za koga je oni naš Bilić?
– E, a, znaš... Marković mu daje kruv...
– Ma, ajde, Joško, pa ti bar imaš kruva.
– Bit će Štimcu teško. Kako da mu pomognemo? Di da pronađemo te glasove.
– A da delegatima Skupštine pošaljemo pršuta, sira, kruva, a svima zajedno obećamo misec dana mora, ako triba i dva, da se imaju di kupat njiove žene, dica...
– A, mogli bi i to... – slegnuo je ramenima Svaguša.
Četiri stotine kilometara sjevernije, u Rusanovoj 13 u Zagrebu, predsjednik HNS-a Vlatko Marković u sobu zove glavnog tajnika Zorislava Srebrića.
– Kako stojimo? – pita Vlatko?
– Pa, prvi smo u skupini za Euro 2012., reprezentacija U-21 ispala je porazom od jake Španjolske, reprezentacija U-19 je treća...
– Ma, nisam te to pito. Glasovi?
– A, ne brinite, predsjedniče. Sve pod kontrolom drži... – nije uspio dovršiti Srebrić.
– Znam, znam, baš nas je ZNS podržao. Ma, tu nema nikih problema, ali treba mi nešto jače, što će zvonit – razmišlja naglas Vlatko.
– Ma, idem ja po županijama pripremati teren. Ista taktika kao i sve ove godine... – podsjeća Srebrić na sva obećanja županijskim delegatima, prestižna mjesta u odborima i komisijama HNS-a, putovanja s reprezentacijom.
– Ma, to se podrazumijeva. Znaš što, pozvat ćemo Michela Platinija – skočio je Marković. – Sad će se sve zakuhat, treba nam jako ime.
– Dobro, organizirat ću njegov dolazak – uzvrati Srebrić.
– Nazvat ću ga ja, a ti odradi protokol – odlučno će Marković.
– Predsjednik?
– Ma, ne taj.
– Premijerka?
– Ha, nju možeš onako pozvati, nemoj inzistirat.
– Ministar Fuchs?
– Ma, kod njega možemo – zaključi Marković.
Zvrn, zvrn...
– Alo! Michel, mon ami. Bit ćeš tu u Tirani, bit ću i ja, možeš u povratku svratiti do Zagreba. Sastanak s premijerkom, par pitanja novinara. Treba mi sada kada sam u kampanji za predsjednika. Da se pokažemo malo, to će imponirati delegatima skupštine.
– Dobro, Vlatko. To s premijerkom je zgodno. Politika je jako važna. Dolazim – uzvratio je Platini.
Glasnogovornik HNS-a je tijekom proteklog tjedna svaka dva sata slao SMS – Platini dolazi u 13, pa u 12, pa u 14.
Dolazi li uopće?
Avion je sletio.
– Michel, mon ami...
– Idemo, žurim u Pariz.
– Ma, sve je sređeno. Bit će brzo.
– Čeka li nas premijerka?
– Zorko, što je rekla premijerka?
Glavni tajnik približio se predsjedniku? Slali smo dopis, ali...
– Dobro, dobro...
– Michel, mon ami. Ispričavam se, vratio se Sanader, bivši premijer, u Sabor. Tamo je panika. Pa nije mogla... Primit će nas ministar Fuchs.
Platini je ostao gospodin. Puknuo je medijima dva tri slobodnjaka te krenuo prema Plesu.
– Da te otpratim? – pita Marković.
– Ma ne, ići ću taksijem.
I tako Platini, uzrujan, krene prema aerodromu. Zovu mu jedan, drugi taksi...
– Nažalost, taksisti štrajkaju, ne žele voziti čak ni trudnice.
– O, merde! – žestio se Platini te okrenuo broj u Nyonu. – Da me više nikad niste slali u taj Zagreb. Jel' me razumijete – viče Platini.
Tko bi rekao da će bugojanski stoper predriblati virtuoza kao što je Platini. Utrka za predsjednika HNS-a nastavlja se.
Ovo je najsuvremenije dostignuće boljševičkog novinarstva u nas. Komentar koji nam nije po volji, jednostavno obrišemo. Flak, ti si zaista Fuck, plaćeno piskaralo bez imalo talenta, a sportskog duha imaš isto koliko žaba loknica.