Prije točno deset godina pojavila se na svjetskoj rukometnoj karti jedna nova Hrvatska. Kljaićeva. Pojavili su se novi klinci – Metličić, Balić, Lacković, Džomba, Vori... I ta generacija koju je vodio Lino Červar zadržala se deset godina u vrhu.
Bit će još medalja
U tih deset godina osvojila je osam medalja (dvije zlatne, četiri srebrne i dvije brončane). Igrali smo u 11 polufinala od mogućih 13, samo se nismo "ugurali" među četiri na svjetskim prvenstvima u Njemačkoj 2007. i Švedskoj 2011. godine. Reprezentaciju u kojoj su ostala dva "Portugalca", Blaženko Lacković i Igor Vori, u kojoj su iskusniji Vuković, Alilović, Horvat i Bičanić, u kojoj su igrači koje je Červar postupno uvodio kao mlađe – Duvnjak, Gojun, Čupić, Štrlek, Musa i Kopljar. Tu su i mladi lavovi okupljeni u CO Zagrebu – Ivić, Mandalinić, L. Šprem, Marić i Stepančić.
Izbornik Slavko Goluža u Španjolskoj počinje stvarati momčad za Olimpijske igre u Rio de Janeiru 2016. godine. I to tako da je te klince gurnuo u vatru čak i u utakmici protiv jake Mađarske. Dobrih 15 minuta gledali smo postavu koja će sigurno igrati u Riju: Mandalinić - Duvnjak - Stepančić u vanjskoj liniji, Štrlek i Čupić na krilima, Alilović na vratima. Jedino nismo sigurno hoće li kapetan Vori dočekati rukometnu mirovinu na brazilskim plažama. Slavko Goluža počeo je graditi novi sustav igranja lani na Europskom prvenstvu u Srbiji. Nastavio je u Londonu, a sada to u Španjolskoj izgleda još bolje. Igraju naši čvrsto u obrani, s puno polukontri i kontri. Lopta u napadu ide tako brzo da se i postavljene obrane teško snalaze. Sve je to Goluža dobio s mladim, tjelesno jako dobro pripremljenim igračima. Dobio je Goluža i sjajno ozračje. Na treninzima, u hotelu, na utakmicama... Klupa daje potporu kakvu smo posljednji put vidjeli prije desetak godina. Nema više svađanja na klupi Goluže i Balića, nema više prigovaranja starijih igrača izborniku, koji čvrsto drži uzde, posebice prema mladim igračima.
Nedostaje samo kao brend
Nedostaje li reprezentaciji Ivano Balić? Da, kao ime, ikona, brend, ali Ivano se nije uklapao u viziju modernog rukometa koju trenutačno njeguje Slavko Goluža i zato ga nema u Madridu. Istina, momčadi nedostaje lucidnost jednog Balića, nedostaje joj potez koji diže tribine na noge, no Ivano je ipak u godinama kada ne može više tako brzo trčati kao prije deset godina kada nije bilo suparnika koji bi ga uspio zaustaviti u igri jedan na jednoga. Danas prolazi brzina, a to je ono što danas imamo. Brzinu i čvrstu obranu.
– Mislim da nema trenera na svijetu koji ne bi htio imati igrače kao što ih ima Hrvatska. Dugo sam u rukometu, ali takvu obranu nisam još vidio. Čvrstu i pokretljivu, a sve dvometraši. A veliki su plus i mladi igrači koji igraju bez straha. Svaka čast Hrvatskoj – bio je iskren mađarski izbornik Lajos Moscai.
Žalosno bi bilo da cijela hrvatska spadne samo na jednog igrača Ivana Balića,......ponavljam , rukomet je timska igra, ne individualna..... Sve su to mladi igrači i njihovo vrijeme tek dolaz, zato je ovo dobro da se upoznaju kao tim koji neće ni morati pogledati prema svom suigraču a znat će od kud i kamo leti ta lopta...... Zato, sretno dečki....!