Igrači Šahtara, čelnici kluba pa i svi ljudi u Donjecku dobro se sjećaju svibnja 2014. godine. Rečeno im je tada kako moraju napustiti grad, ostaviti za sobom sve uspomene i život i pobjeći s ulica na kojima je rat već počeo. Među njima je bio i Darijo Srna, legendarni kapetan Šahtara, igrač koji je tom klubu dao sve.
Danas je pomoćni trener i u goste dolazi Dinamu (srijeda, 21 sat) u sklopu četvrtog kola Lige prvaka.
Bomba u loži
Međutim, rat i razaranja nisu spriječili Šahtar da igra, iako njegov dom Donbas arena kao takva više ne postoji. Ona je praktički ratno područje koje su zauzeli separatisti.
Nekoć je to bio velebni nogometni stadion, na kojem se 2012. godine igralo polufinale Europskog prvenstva, a tijekom sukoba ozbiljno je oštećen u nekoliko raketnih napada. Nogomet je u Donjecku odavno stao, ali momčad koja ga je proslavila još uvijek ne odustaje.
Klub u izbjeglištvu, nakon odlaska iz grada, svoje je utakmice isprva igrao u Lavovu, a posljednjih godina igra na stadionu Metalista u Harkivu. I lagao bi onaj tko bi rekao da im ne ide dobro jer u domaćem su prvenstvu u 13 odigranih kola upisali 12 pobjeda i jedan remi.
A prvo ukrajinsko prvenstvo osvojili su 2002. i tu je krenuo uspon. Vrhunac je bio 2009. kada su u finalu Kupa Uefe pobijedili Werder. Trenutačno su na prvenstvenoj tablici prvi, a još k tome bore se i u Ligi prvaka.
Sve to bilo bi gotovo nemoguće da nije bilo jednog čovjeka u cijeloj toj priči – Rinata Ahmetova. Bogati poduzetnik i vlasnik Šahtara koji je mnogo novca ubacivao u klub održao ga je na životu.
Dobrim sustavom skautiranja uspio je u razorenu Ukrajinu dovesti uspješne brazilske igrače na kojima gradi momčad i koji su njezina okosnica. No Ahmetov uz klupsku povijest ima i zanimljivu životnu priču.
Naime, raspadom SSSR-a Ahmetov osniva prvu privatnu banku u Ukrajini - Donjecku gradsku banku. Surađivao je tu s Ahatom Braginom koji je nakon raspada države došao do vlasništva nad Šahtarom. Bio je zaljubljenik u klub, nije propuštao utakmice. Imao je rudnik ugljena i čelika, a Ahmetov mu je bio pomoćnik.
Trajalo je to idilično prijateljstvo i partnerstvo do 1995. godine, a onda se dogodila primopredaja vlasništva obavijena velom tajni.
U listopadu te godine Ahmetov nije došao na utakmicu, a nikad ih nije propuštao. U svečanoj loži čekao ga je Bragin kao i uvijek. No ni on nije dočekao prvi zvižduk suca jer u loži je bila podmetnuta bomba.
Prije utakmice je eksplodirala, a Bragina su uspjeli identificirati. Zašto Ahmetov nije došao na utakmicu, nitko ne zna. Ali zna se da je nakon tog nemilog događaja preuzeo Šahtar, ali i Braginove tvrtke Lux. Do kraja devedesetih postao je jedan od najutjecajnijih ljudi u Donbasu, a onda i najbogatiji čovjek u Europi.
Velike ambicije
Ahmetov je izgleda “znao” birati prijatelje. Tako je sredinom devedesetih suradnju uspostavio i s tadašnjim gubernatorom Donbasa Viktorom Janukovičem, poslije i ukrajinskim premijerom. Ahmetov je bio njegov sponzor pa i zastupnik Janukovičeve Partije Regija u ukrajinskoj Vrhovnoj Radi.
Danas su ambicije Ahmetova velike, posebice kada je riječ o Šahtaru, a nisu neostvarive jer bogatstvo mu se procjenjuje na 15,4 milijardi eura. Koliko god stanje u Ukrajini bilo teško, sredstava za klub uvijek će biti.
Jer Šahtar ima povijest i reputaciju koje treba održavati. Ipak su tamo igrali igrači poput Fernandinha, Douglasa Coste, Mhitarjana, Williana, pa i hrvatskih Stipe Pletikose, Eduarda da Slive i Darija Srne koji ne planira otići iz kluba. Jer nogometna budućnost nakon rata još ih čeka...
Prvo, Janukovic je bio predsjednik, a ne premijer. Drugo ne postoji nikakav Lavov, nego Lviv. A u lokativu se kaze u Lvovu. Tek toliko da se zna