Svjetsko amatersko boksačko prvenstvo u Beogradu, prvo u povijesti s nagradnim fondom, završeno je bez iti jedne hrvatske medalje i sa samo jednim boksačem na postolju iz zemlje domaćina. I ta srpska bronca zapravo je više ruska jer je riječ o uvezenom poluteškašu Vladimiru Mirončikovu.
Ono što je nama zanimljivo, a dijelom i utješno, jest da su čak tri borca, od kojih su ispadali hrvatski aduti, završili u finalu, a jedan od njih je postao i svjetski prvak a to je kubanski srednjaš Yoenlis Hernandez koji je u četvrtfinalu, uz puno muke, pobijedio našeg Gabrijela Veočića.
Posebno je zanimljiv bio finale u poluteškoj kategoriji između Bjelorusa Alfioraua i Amerikanca Gonzalesa koji je prvotno pripao borcu iz Las Vegasa. Dogodilo se to i uz nokdaun u kojem se Amerikanac našao i podijeljenu odluku sudaca (2:3) koja je izviždana od publike baš kao i u polufinalu protiv Mirončikova. No, Gonzalesu je očito pošlo za rukom ono što našem Luki Plantiću koji nije uspio naći rješenje za kontraški stil iznimno talentiranog bjeloruskog 21-godišnjaka.
Svjetskog srebra domogao se i pobjednik nad Tonijem Filipijem, Talijan arapskih korijena Aziz Abbes Mouhiidine koji nije uspio spriječiti Kubanca Julia Cesara La Cruza da osvoji svoj peti, rekordni, naslov svjetskog prvaka. Kubanski teškaš (do 92 kg), vrstan defenzivac koji boksa spuštenih ruku, do zlata je došao i uz manju pomoć udarca glavom u Talijanovu lijevu arkadu. U vjeri da to nije učinio namjerno, suci su La Cruzu dali zasluženu bodovnu prednost (4:1), a riječ je o borcu čiju vještinu je imao prilike osjetiti i hrvatski poluteškaš Hrvoje Sep i to u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 2015. u Dohi.
Tako su, neizravno, srednjaš Gabrijel Veočić, poluteškaš Luka Plantić i teškaš Toni Filipi potvrdili da ostaju i nadalje najjači hrvatski aduti za nastup na Olimpijskim igrama u Parizu. To će svakako biti i superteškaš Marko Milun, ako nakon ovog velikog razočarenja, ostane u olimpijskom boksu.
La Cruzov 26-godišnji sunarodnjak Andy Cruz (poluvelter) osvojio je pak treći uzastopni naslov svjetskog prvaka i na dobrom je putu da sustigne slavnog sunarodnjaka jer je šest godina mlađi.
Sveukupno, najviše zlata osvojili su Kubanci (3), po dva svjetska prvaka imaju Kazahstan, SAD i Japan a po jednog Rusija, Azerbajdžan, Francuska i Ukrajina. Najviše medalja ukupno imaju Kuba (5), Kazahstan (5), Rusija (5) i SAD (4), a od sudjelujućih 88 država, medalje su osvojili boksači iz 25 zemalja među kojima su i Trinidad i Tobago, Albanija te Indija. Znakovito je pak da su zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza, od moguća 52 odličja, osvojile čak 22 što je 42 posto.
S obzirom da je svaka borba u zoni medalja predstavljala i financijski, a ne samo prestižni, utržak (100.000 USD za zlato, 50.000 za srebro i po 25.000 za svaku broncu), treba reći da su se kući s najviše novca vratili Kubanci (350.000 USD), a potom Kazahstanci (325.000 USD), Amerikanci (300.000 USD), Rusi (250.000 USD) i Japanci (200.000 USD).
Daleko smo mi od postolja! Zastarjela tehnologija sportskog treninga, derutne boksačke dvorane, klubovi koji ne mogu platiti račun HEP-u! Tko od ovih boksača može istrčati 400 metara ispod 54 sekunde??? Ima li itko tko može za 3 minute istrčati 1.0000 metra? Nitko! A Dino Rađa je 1988. trčao 400 metara ispod 54 sekunde! Dakle, sve je jasno! Ostali smo daleko u prošlosti, trebamo trenere iz Kazahstana, Uzbekistana, Ukrajine, Gruzije...to možemo platiti, a kvalitetni su...