Osam je godina dječak iz Dusine kraj Vrgorca, po strmoj i lošoj cesti preko Biokova, išao na nogometni trening. Prvo 45 kilometara, odnosno sat vremena vožnje u jednom smjeru do Makarske, a onda istim putem natrag u Dusnu. A danas je taj dječak kapetan Hajduka Zoran Nižić.
– Prvo sam u 3. i 4. razredu osnovne škole igrao mali nogomet u Vrgorcu, a od 5. razreda počeo sam igrati veliki nogomet u Zmaju u Makarskoj. Roditelji su me svaki dan punih osam godina vozili po toj užasnoj cesti preko Biokova. Sve su žrtvovali samo da ja uspijem u nogometu. Eto, valjda sam im barem dio te žrtve vratio sada kad sam kapetan Hajduka. Tata me gleda na gotovo svakoj utakmici, mama je odustala, ponajviše zbog toga što sam imao već 10-ak potresa mozga, pa joj je to teško gledati – počinje nam priču kapetan “bilih” Zoran Milić.
Dugim putem do Hajduka
Nižić je ono što svaki navijač želi od igrača Hajduka. Tip koji će glavu postaviti pred suparničku kopačku. No, do Hajduka je stigao zaobilaznim putem preko sjedišta EU, Bruxellesa.
– Nikada se ni u čemu drugom nisam vidio osim u nogometu. Školu sam samo odrađivao, i maštao da jednog dana zaigram za Hajduk. U Zmaju sam igrao do 18 godine, odradio i dvije godine u seniorskoj momčadi, a potom prešao u 2. belgijsku ligu, u Brussels. Ondje sam ostao tri godine, a nakon što se klub ugasio, 2012. sam došao na probu u Hajduk, kod Miše Krstičevića. Zadovoljio sam, i ostao. I evo, u ovih pet sezona postao sam kapetan – kaže nam 27-godišnji Milić i dodaje:
– Nisam mogao zamisliti da ću biti kapetan tako velikog kluba. Hajduk je za mene ikona, veličina, život, puno više od kluba.
Nižić, netipično za kapetana Hajduka, voli štrukle! A razlog je vrlo jednostavan. Brat mu je kuhar u zagrebačkom hotelu Esplanadi, gdje su štrukle najpoznatiji specijalitet.
– Roditelji su se baš jako puno odricali za nas, sada im vraćamo, i brat i ja – kaže Zoran.
Zanimljivo, Nižić je od prve minute debitirao baš u derbiju protiv Dinama, 27. veljače u Poljudu.
– Sjećam se te prve utakmice. Trebala se igrati u nedjelju, ali palo je puno kiše, a ja sam molio Boga da se odgodi, jer od uzbuđenja su mi trnci prolazili od nožnih prstiju do glave. Utakmica se na kraju odigrala tri dana poslije, ja sam igrao od prve minute, ovaj put s puno manje treme. Iako smo izgubili 1:2, taj debi i ozračje pred 25.000 navijača pamtit ću zauvijek.
Ukupno je Nižić u Prvoj HNL odigrao devet derbija protiv Dinama, ali još čeka prvu pobjedu (četiri remija, pet poraza). A Hajduk pak pobjedu u Maksimiru čeka još od 2008.
– Znamo da nismo gore dobili već devet godina, ali u subotu idemo po pobjedu. Respektiram Dinamo, ali ne bojim ga se. Pa igramo 11 na 11, “potući” ćemo se i neka pobijedi bolji – kaže Nižić i dodaje:
Ne razmišljam o sucima
– Dinamo nam bježi 18 bodova, to nas boli. Hajduk je veliki klub i ne smijemo dopustiti da nas ostavi na takvoj razlici.
Hajduk će u subotu imati velikog navijača u NK Rijeci.
– Uopće nas ne zanima tko će biti prvak! Igramo samo za sebe, ne za Dinamo ni Rijeku. Imamo svoj put, ostali nas ne zanimaju.
Nižić je nakon odlaska Lovre Kalinića postao igrač s najduljim stažom u svlačionici.
Slušaju li ga igrači?
– Hehe, to morate njih pitati. Podviknem nekad, moram kao kapetan, a i među najstarijima sam, pa moraju slušati. Ma gušt je biti kapetan u ovakvoj momčadi. Neki kažu da imamo previše stranaca, no ekipa je baš super, ozračje u svlačionici je fenomenalno. Nema klanova, podjele na domaće i strance.
Tko najbolje priča viceve, tko je najzabavniji u svlačionici?
– Niksi Vlašić, on stalno radi neke spletke, zezancije.
A tko najbolje pjeva?
– Nitko! Kao solisti smo vrlo loši, nemamo neke glasove. Ali, kao klapa smo dobri, grupno pjevanje nam ide, hehe.
Tko je najozbiljniji?
– Takvog nema, hehe. Ma Futacs i ja smo ozbiljniji, valjda i zato što mi jedini imamo obitelj.
Tko bi mogao odlučiti derbi?
– Naš kolektiv! Neka zabije i golman ili neka Dinamo zabije autogol. Samo da dobijemo.
Ove polusezone suci su dosta pomogli Dinamu, bojite li se repova nakon derbija?
– Nadam se da se suci neće spominjati nakon utakmice.
ma vidi ti ledinskoga kako se uvlači hajdukovcima, ali zato kad piše o dinamu, mržnja iskače iz svakog retka...ali to je pravilo kad se radi o večernjakovim "sportskim novinarima" koji odreda navijaju za hajduk